Quantcast
Channel: Gradnja
Viewing all 7398 articles
Browse latest View live

Spolja istorijski objekat, unutra stambene jedinice

$
0
0

Zgrada koja je sto godina služila kao crkva postala je zanimljiv stambeni objekat.

Nedaleko od čuvenog Dolores parka u San Francisku, nalazi se upečatljiva zgrada neoklasičnog stila. Masivni beli stubovi na ulazu i kupola na krovu zgrade ukazuju da je objekat sazidan za verske namene. Međutim, unutar zidina nalazi se nešto sasvim neočekivano: interesantno dizajnirane stambene jedinice koje nisu ni malo jeftine!

Nekadašnja crkva Isusa Hrista izgrađena je 1915. godine, a njen projekat potpisao je arhitekta William Crim, čiji se objekti u San Francisku, poput crkvi, hramova, banki i restorana, koriste i danas, piše Inhabitat.

Tokom dvehiljaditih, crkvena zajednica San Franciska bila je u sve manjoj mogućnosti da održava monumentalne objekte poput ovog. Rodila se nova ideja!

Crkva je nekoliko godina težila planu da sruši ovaj istorijski objekat i izgradi nekoliko crkvenih stambenih objekata i na taj način obezbedi sredstva za izgradnju manje crkve. Međutim, ovaj plan nije zaživeo, crkvena imovina prodata i 2013. godine izvršena je prenamena crkve u rezidencijalni objekat. Ipak, prvobitni spoljašnji izgled crkve je u potpunosti sačuvan kako bi istorijski objekat i dalje bio deo grada.

Jedina promena na fasadi je u tabli sa nazivom objekta. Natpis Crkva Isusa Hrista skinut je i zamenjen novim: The Lighthouse.

Nakon transformacije objekta, nastale su tri trosobne stambene jedinice koje su stavljene na prodaju. Ipak, dominantni segment projekta jeste zanimljivi apartman koji je smešten ispod same kupole i on je dom jednog od glavnih dizajnera The Lighthousea, Siamaka Akhavana.

Kako bi se obezbedilo dodatno osvetljenje, ali i mogućnost za organizovanje adekvatnog stambenog prostora, kupola je podignuta nekoliko metara.

Celokupan stambeni prostor ima otvoreni koncept kojim dominiraju originalni konstruktivni elementi poput masivnih prozora i zidova od opeke.

U novi enterijer ugrađeni su nekadašnji elementi crkve, poput ulaznih vrata, mesinganih lustera i drvenih klupica za sedenje.

Poprečni presek

Foto: Open Homes Photography

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:


Pogledajte kako će zgledati kula s najvišim atrijumom na svetu

$
0
0

Biro Zaha Hadid Architects objavio je renderinge kule Leeza SOHO, impozantnog objekta s atrijumom visokim 190 metara.

Novi objekat mešovite funkcije biće deo pekinškog poslovnog distrikta Lize. Iako svaki novi objekat studija Zaha Hadid Architects privlači pažnju, ovaj objekat se izdvaja i po tome što ruši svetski rekord u visini atrijuma. Kroz čitavu visinu kule Leeza SOHO protezaće se atrijum kojeg formiraju dve celine uvijene forme.

Atrijum u kuli Leeza SOHO biće visok čak 190 metara a formiraće ga dve celine uvijene forme.

 

Objekat će imati površinu od 172.800 kvadratnih metara koju će biti iskorišćeni za smeštanje stambenih i poslovnih prostora, piše ArchDaily.

U podnožju tornja, ispod površine zemlje, smešteni su dvospratni parking i dva sprata prodajnog prostora.

Poprečni presek kroz kulu

Kroz podzemni deo objekta prolaziće i tunel koji će biti deo gradskog metroa i on se trenutno nalazi u izgradnji.

Položaj u odnosu na metro linije

Osnova objekta

Atrijum kule Leeza SOHO zamišljen je kao zatvoreni deo javnog gradskog prostora, koji će se nastaviti na trg koji će okruživati budući objekat.

Kula Leeza SOHO trenutno je u izgradnji i izvedeno je 20 od ukupno projektovanih 47 spratova. Planirano je da objekat bude završen 2018. godine i tada će dostići planiranu visinu od 207 metara i biti najviši od četiri objekta koji su Zaha Hadid Architects projektovali za SOHO China.

Preseci po spratovima

Rendering i crteži: MIR, Zaha Hadid Architects

Pogledajte i ove članke na portalu Gradnja.rs:

Grad koji tone: Meksiko Siti urušava se sam u sebe

$
0
0

Usled iskopavanja koja moraju da idu sve dublje u potrazi za svežom vodom, prestonici Meksika sledi ozbiljan problem.

Kako grad na 2.414 metara nadmorske visine može da potone? Uzrok ovog problema leži u kombinaciji geološkog sastava terena na kom se grad nalazi i delovanju čoveka. Naime, Meksiko Siti su osnovali Asteci 1325. godine na obalama povezanih jezera. Kada su se Španci dokopali grada oni su ih osušili a tokom modernog doba na mestu jezera došao je beton i čelik. Sad je došao ceh na naplatu.

Problem urušavanja Meksiko Sitija usko je povezan i sa globalnim klimatskim promenama. Usled pojačanih suša i potražnje za vodom, vrši se masovno iskopavanje ispod grada kako bi se došlo do vode. Na taj način smanjuje se nivo podzemnih voda, mekano tlo se urušava i povlači za sobom i temelje grada.

Geološki sastav tla ispod Meksiko Sitija

Manjak vode dovodi do toga da se 20 posto stanovništva ne može svakodnevno snadbevati vodom iz svojih slavina zbog čega se su cisterne na ulicama veoma česta pojava. U siromašnijim četvrtima, cena vode zna da bude i do deset puta viša od uobičajene cene a sve to, naravno, dovodi do krize. Ovaj problem mogao bi da dovede do još masovnijih kretanja Meksikanaca ka severu, gde je usled migracija već pojačana politička tenzija, piše Inhabitat.

Uslovno povezano, stanovnici Meksiko Sitija imaju problem i sa kanalizacijom. Kada je 1800. godine izgrađen Grand Canal dug 46,7 kilometara, on je mogao da primi desetine kubnih metara otpadnih voda u sekundi. Međutim, kako se nivo grada spuštao, kanal nije mogao da adekvatno prihvati otpadne vode što dovodi do ogronog sanitarnog problema, piše  New York Times.

Svakako, ovakav problem, koji uzrokuje sam čovek, mogao bi da se reši ako bi postojali adekvatni dugoročni planovi. Ipak, realizaciju onemogućavaju dugotrajne političke gradske razmirice.

Mora da postoji koncenzus naučnika, političara, inženjera i društva kada je u pitanju zagađenje, problem sa vodom i klimom. Mi imamo resurse, ali imamo i problem nedostatka političke volje.

– rekla je Klaudia Šejnbaum, bivši ministar životne sredine u Meksiku.

 

Povezani članci na portalu Gradnja.rs:

Magija ili nauka? Kazaljke na ovom satu levitiraju

$
0
0

Sat Story sastoji se od drvene kružne baze i kuglice koja se levitira oko nje pokazujući tačno vreme.

Švedska dizajnerska firma Flyte, čija su specijalnost lebdeći proizvodi, nedavno je predstavila svoj novi proizvod – sat Story. U pitanje je veoma zanimljiv proizvod sa hromiranom kuglicom koja se kružno kreće po drvenoj bazi i odbrojava vreme, poput tajmera. Ukoliko vam se proizvod svidi, možete ga podržati na Kickstarteru.

Story se može podesiti u jedan od tri različita moda, zavisno od vremenske udaljenosti datuma do kog želite da odbrojavate vreme. Story sat može odbrojavati dane, mesece ili čak i godine, piše Contemporist.

U modu u kom Story funkcioniše kao sat, vreme se prati kao standardni interval od 12 sati, odnosno pun krug. Displej na sredini drvene baze vam u svakom trenutku pokazuje koliko je tačno sati.

Ukoliko želite da koristite Story kao tajmer, može vam odbrojavati kraće vremenske intervale u toku dana, kako biste bili sigurni da zadate obaveze izvršavate na vreme.

Obodno osvetljenje na Story satu, može biti iskorišćeno kako bi vam pružilo različite informacije. Može služiti kao klasična rasveta, može pokazivati različite faze Meseca ili prikazivati visinu temperature tako što će menjati boju rasvete.

Story sat može biti postavljen horizontalno, vertikalno ali i pod uglom od 60 stepeni, bez ugrožavanja procesa levitacije kuglice.

Kako kuglica levitira? To nije otkriveno jer je deo patenta, mada predspostavljamo da se radi o jačem magnetu zahvaljujući kojeg kuglica lebdi u vazduhu.

Do sada je na Kickstarteru prikupljeno više od 450.000 dolara za ovaj projekat, tako da je veoma izvesno da će se on početi proizvoditi.

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Foto ili realizam? Fotorealistična arhitektonska vizuelizacija

$
0
0

Kreatorima vizualizacija ostaje da biraju da li će prikaz dizajna usmeriti ka tome kako će objekat izgledati kada ga budemo posmatrali ili kako bi mogao da izgleda na fotografijama.

U doba kada je tehnologija računarske grafike drastično uznapredovala, modelovanje zamišljenog prostora je često sastavni deo dizajnerskog procesa. Najčešće se koristi u cilju prezentacije osmišljenog dizajna, a u vidu nekog načina vizuelizacije. Ponekad je važno prostor prikazati što preciznije, istaći tehničke detalje i prostorne odnose, a nekada je cilj vizuelizacije prikazati specifičan ambijent.

Prikaz ambijenta je posebno interesantan jer način na koji ga poimamo zavisi i od specifičnosti svetla i od karakteristika materijala i od karakteristika aparata koji ga beleži. Samim tim, fotoaparat i naš perceptivni aparat (oči i mozak) često će potpuno različito reprodukovati istu scenu. Na koji način onda pristupiti kreiranju vizuelizacije u cilju prikaza dizajna?

Donekle je teško definisati ka čemu je fotorealistična vizuelizacija primarno usmerena, jer su foto i realistična vizuelizacija često suštinski različite.

 

Termin koji se često koristi je fotorealistična vizuelizacija. Donekle je teško definisati ka čemu je fotorealistična vizuelizacija primarno usmerena, jer su foto i realistična vizuelizacija često suštinski različite. Prostor prikazan tako da liči na ono što zapravo vidimo treba da uzima u obzir karakteristike našeg prirodnog perceptivnog aparata. A kada na vizuelizaciji upotrebimo efekte koje je moguće uhvatiti samo fotoaparatom i koji su drugačiji od onoga što možemo videti u realnom prostoru, stvaraju se neobične simulacije prostora koje su efektne na sličan način kao fotografije, ali zapravo ne prikazuju prostor na realan način.

Retko se u fotorealističnoj vizualizaciji koriste upadljive razlike između fotoaparata i oka, kao što su ekstremno široki vidni uglovi ili gubitak linearnosti, ali su zato suptilne igre svetlom i optikom veoma česte. Takvi efekti mogu da daju privlačnu delikatnu notu vizuelnom prikazu, ali treba imati na umu da dizajn u stvarnom svetu nikada nećemo videti na taj način.

Kreatorima fotorealističnih vizualizacija ostaje da biraju da li će prikaz dizajna usmeriti ka tome kako će objekat izgledati kada ga budemo posmatrali ili kako bi mogao da izgleda na fotografijama.

Pokazaćemo vam nekoliko karakterističnih primera:

Ellesmere Street, Ambiente

Korišćenje dugačke eksponaže na ovoj vizuelizaciji za posledicu ima pojavu efekta svetlosnih tragova. Korišćenjem eksponaže od nekoliko sekundi na fotoaparatu čini da se automobili koji se kreću ne vide, ali su tragovi njihovih svetala vidljivi. U realnom svetu, eksponaža oka je 1/60 sekunde i ovaj efekat ne može biti percipiran.

 

Rem Koolhaas Bordeaux House, Dimitar Rashkov

Vizuleni prikazi kod kojih je scena oštra u prednjem planu i to van centra slike, a objekat van fokusa ali u centru slike, postale su dosta popularne u poslednje vreme. Kod fotoaparata je moguće kontrolisati dubinsku oštrinu, i podesiti na kojoj udaljenosti će delovi scene biti oštri bez obzira u kom delu fotografije se nalaze. I naše oko može da izoštri na različite udaljenosti, ali kad posmatramo prostor, oštar deo je uvek u sredini, a ono što je na periferiji scene nikad ne vidimo kao oštro.

 

Pentouse detail, David Fraher, FDK Studio

Na koji način se prelamaju svetla van fokusa zavisi od kvaliteta optike fotoaparata. Zbog toga zamućenje neoštrih delova može biti različito, i to se naziva bokeh. Simulacija bokeh efekta može da bude interesantan izazov pri kreiranju vizualizacije. Na ovom primeru glavni efekat slike je upravo vrlo interesantan tretman bokeha kod zamućene pozadine. Naravno, kada posmatramo svetlost u daljini ono nikad neće imati sličan izgled.

 

Four Cubes Business Centre, Azuolas Juskenas

Zbog specifičnosti optike fotoaparata, kada se fotografiše prema izvoru svetla, svetlost se prelama u objektivu i nekada dolazi do efekta koje ostavljaju tragove na fotografiji u vidu krugova i linija. Na ovoj vizuelizaciji je sličan efekat iskorišćen da naglasi prodor svetla u enterijer.

 

Auditorium, Alex Roman

Na ovoj vizuelizaciji namerno je koriščen efekat starih polaroid fotoaparata. U postprodukciji naglašena je vinjeta i hromatska aberacija. Vinjeta je opadanje svetla na periferiji i često je prisutna na fotografijama, posebno kod velikih vidnih uglova. Hromatska aberacija je smicanje boja na slici koja nastaje usled različitog ugla prelamanja različitih talasnih dužina. Uglavnom se smatra nepovoljnom na fotografijama, ali kod efekta starih aparata može da bude interesantna. Oponošanjem ovih ograničenja fotoaparata, ovoj vizuelizaciji dat je specifičan lični pečat.

Za kreiranje kvalitetnih vizuelizacija, jedna od stvari koje je neophodno poznavati jesu alati za 3D modelovanje i rendering. Međutim u današnje vreme, kreiranje fotorealistične vizuelizacija je sve zahtevnije. Često nije dovoljno oponašati realističnu scenu, već se fotorealizam orijentiše ka dobro osmišljenoj kompoziciji, korišćenju poznavanja fizike svetla, optike i mehanike fotoaparata i na kraju ljudske percepcije i navika onih kojima je slika namenjena.

Autor: Vesna Stojaković

Korisni linkovi na potalu Gradnja.rs:

Imate viška 6,5 miliona evra? Kupite celo ekološko samoodrživo ostrvo

$
0
0

Ostrvo je nekada pripadalo rok zvezdi koja je želela da ostane anonimna.

Malo privatno ostrvo nalazi se na teritoriji države Florida, na oko 40 kilometara od grada Key West, koje je takođe ostrvo.

Sa površinom od 5,24 ara, Melody Key Lodge je pravi mali raj, dovoljno udaljen od gradske gužve ali ono zbog čega je nama interesantno jeste činjenica je ono potpuno energetski nezavisno.

Pored solarnog sistema, ostvro raspolaže i rezervnim generatorom kao i sistemom za desalinizaciju vode.

 

U okviru ostrva nalaze se dva objekta drvene konstrukcije. Dok manji objekat služi kao pomoćni objekat uz bazen, u drugom se nalaze prostrana kuhinja sa trpezarijom, dnevni boravak i tri spavaće sobe sa kupatilima.

Uz sve pogodnosti koje samom lokacijom ovo mesto nudi, puno računa vođeno je o samoodrživosti kako kako bi moglo što nezavisnije da funkcioniše. Pored intergisanog solarnog sistema, Melody Key Lodge ima i rezervni generator, kao i sistem za desalinizaciju vode, piše Inhabitat.

Ukoliko budućim vlasnicima nije dovoljan pogled na okean od 360 stepeni, mogu da koriste i wifi internet koji funkcioniše na celom ostrvu.

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

Ova stona lampa će se upaliti kada se latite olovke i papira

$
0
0

Italijanski Slamp predstaviće na sajmu rasvete Euroluce u Milanu svog novog pulena kojeg najavljuje kao „savršenu lampu za pisanje“.

Kada se pomene plastika u istoj rečenici sa rasvetom, većina ljudi će odmahnuti glavom. Potpuno pogrešno! Zašto? Zato što nisu videli kako izgledaju proizvodi italijanske kompanije Slamp. Reč je o vrhunski dizajniranim rasvetnim telima koji svojom završnom obradom i kvalitetom materijala brzo osvajaju poglede posmatrača. Upravo takva je i stona lampa Overlay koja pak ima još jednog aduta u rukavu.

Podignite olovku sa baze i lampa će se upaliti. Spustite je nazad na bazu i ona će se ugasiti.

 

Overlay by Slamp

Overlay je za Slamp dizajnirao Analogia Project. Reč je u minimalističko dizajniranoj lampi sa bazom od mesinga i abažurom od plastike koju je patentirao Slamp. Ono što ovu lampu izdvaja od ostalih jeste mogućnost da može da se upali kada podignete olovku sa baze, odnosno, da se ugasi kada je nju odložite.

Kako ovo stvarno radi, reći ćemo vam kada lampu vidimo uživo na sajmu Euroluce koji se održava zajedno sa Salone del Mobile od 4. do 9. aprila 2017. u Milanu.

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Firme iz kategorije Rasveta:

Dodaj firmu u Adresar

Ovako izgleda živeti u stanu smeštenom na visini od 373 metra

$
0
0

Zahvaljujući panoromkom pogledu, iz ovog luksuznog apartmana moguće je sagledati skoro svaki deo Njujorka.

Penthaus, čiji je enterijer dizajnirala Kelly Behun, deo je nebodera 432 Park Avenue koji je projektovao arhitekta Rafael Viñoly. Višespratnica se nalazi u samom srcu Menhetna, a njenu izgradnju izvele su firme CIM group i Macklowe properties. Na samom njenom vrhu smešten je ovaj apartman koji iako puca od luksuza nije namenjen onima koji se plaše visine jer se nalazi na visini od 373 metra.

Mogućnost da ispred vas imate uvid u sve što se odvija u Menhetnu svakako je nešto izvanredno i ništa što bih uradila u unutrašnjosti ne bi moglo to da nadmaši.

– rekla je dizajnerka enterijera Kelly Behun.

 

Penthaus je smešten na 92, od ukupno 96 spratova i ima 370 kvadratnih metara. Pored dnevnog boravka sa trpezarijom i kuhinjom, apartman raspolaže i sa tri spavaće sobe sa kupatilima, bibliotekom, vešerajem, kao i servisnom ulaznom zonom koja je odvojena od lifta za buduće stanare.

Luksuzni apartman se nedavno našao na tržištu i može se kupiti za 37,81 milion evra, piše Designboom.

Prostorom dominiraju prozori veličine 3×3 metra, po kojima je i sam neboder prepoznatljiv.

Dizajnerka Kelly Behun iskoristila je pravilnu geometrijsku formu prostora kao bazu za uklapanje jedinstvenih komada nameštaja koji prostoru daju sofisticiran ali u isto vreme i topao ambijent.

„Moj cilj je bio da se stvori elegantan vanvremenski prostor koji je topao i udoban. Omiljeni deo apartmana svakako su mi pogledi kroz ove velike prozore. Mogućnost da ispred vas imate uvid u sve što se odvija u Menhetnu svakako je nešto izvanredno i ništa što bih uradila u unutrašnjosti ne bi moglo to da nadmaši, tako da sam nastojala da jednostavno napravim topao ambijent u kome ćete moći da uživate u pogledu.“, rekla je Kelly Behun.

Osim luksuza koji pruža sam apartman, 432 Park Avenue organizovan je na takav način da njegov servis može da stane rame uz rame sa vodećim svetskim hotelima.

Foto:  CIM group/Macklowe properties

Korisni linkovi na portalu Gradnja.rs:


Pohađajte onlajn kurs Frenka Gerija za manje od 100 evra

$
0
0

Renomirani arhitekta držaće časove arhitekture, dizajna i umetnosti na onlajn platformi Masterclass.

Arhitekta Frenk Geri iz Los Anđelesa koji je svoj potpis stavio na objekte kao što su Gugenhajmov muzej u Bilbau ili zgradu koja pleše u Pragu, uskoro će početi da drži onlajn kurs arhitekture za svega 10.000 dinara. Ovaj kurs namenjen je i onima koji žele da uđu u svet dizajna i umetnosti ali i arhitektama koji žele da nauče nešto novo.

Frenk Geri podeliće se polaznicima kursa svoja znanja i shvatanja o arhitekturi a isto vreme pokušaće da prenese svoja iskustva o kreativnom procesu izrade jednog objekta – od ideje do razrade.

Želim da polaznicima kursa objasnim kako ja radim i stvaram. Nadam se da će im to dati krila da pronađu neki svoj arhitektonski izraz.

– rekao je Frenk Geri.

 

Slavni arhitekta pridružiće se drugim predavačima na MasterClassu kao što su Serena Vilijams koja drži lekcije o tenisu ili Kristina Agilera koja daje časove pevanja. Više informacija pronađite na njihovom sajtu.

Korisni članci na portalu Gradnja.rs:

Podno grejanje: cena i preduslovi za ugradnju

$
0
0

Saznajte šta je potrebno da ugradite podno grejanje u vaš dom, koliko to košta i koje su prednosti ovakvog vida zagrevanja prostorija.

Pošto je visina instalacija podnog grejanja od 10 do 12 cm, to znači da stolarija upravo toliko treba da je podignuta od ploče. Iz ovog uslova proizilazi da je podno grejanje lakše postaviti u fazi gradnje nego u završene objekte. U ovu visinu staje podloga, cevi, ravnajući sloj i završna obloga. Kao podloga može se koristiti stirodur u kombinaciji sa armaturnom mrežom ili gotove stiroterm ploče sa kanalima za cevi.

Osnovna prednost podnog grejanja u odnosu na radijatorsko jeste što je za njega potrebna puno niža temperatura vode.

 

Kao završna podloga za podno grejanje preporučuje se keramika, mermer ili granit jer su upravo ovi materijali vrlo dobri provodnici toplote. Takođe, može se postavljati dvoslojni ili troslojni parket. Parket od punog drveta se ne preporučuje jer može doći do njegovog rasušivanja a samim tim i do razilaženja parketa.

Preporučljiva temperatura polaznog voda za podno grejanje je 35 do 40 stepeni što nam daje na samoj površini poda optimalnu temperaturu oko 28 stepeni. Podno grejanje je odlično ako je izvor energije toplotna pumpa koja ima dobro iskorišćenje pri niskotemperaturnim režimima.

Vreme postavke i ispitivanje

Vreme postavke podnog grejanja nije ništa duže od klasičnog, do dva dana za jedan stan prosečne kvadrature.

Ispitivanje sistema za podno grejanje se vrši vazduhom sa 3 bara pritiska u trajanju od par sati a pre izrade ravnajućeg sloja dobro je da se već napuni tečnošću.

Cena podnog grejanja

Cena podnog grejanja može da varira od 15 do 40 evra po kvadratnom metru a zavisi od toga koje cevi i koja podloga se koriste kao i da li se radi regulacija temperature i protoka za svaku sobu pojedinačno ili samo jedna regulacija za ceo objekat.

Prednosti podnog grejanja

Osnovna prednost podnog grejanja u odnosu na radijatorsko jeste što je za njega potrebna puno niža temperatura vode (maksimun 40 stepeni) ali i što ne zauzima prostor te zidovi ostaju slobodni. Takođe, podni razvod dugo zadržava temperaturu što znači da može da prođe i 10 sati a da se ne uključi kotao za dostizanje sobne temperature.

Podno grejanje trotoara

Podno grejanje se može koristiti za topljenje snega na parkinzima i trotoarima. Za ovu vrstu grejanja potrebno ugraditi izmenjivač toplote jer je za tu namenu dovoljna temperatura vode 10 do 12 stepeni.

Foto i tekst: Dejan Stamatović; naslovna fotografija: izvedeni projekat Gradnja.rs

Srodni tekstovi na portalu Gradnja.rs:

Firme iz kategorije Grejanje:

Dodaj firmu u Adresar

Kina gradi Šumski grad u borbi protiv zagađenja vazduha

$
0
0

Zeleno, volim te zeleno! Zgrade bi uskoro mogle postati vertikalni parkovi koji pokrivaju strukture od čelika i betona.

Tek što je prošle nedelje predstavio projekat izgradnje objekta u formi vertikalne šume, arhitekta Stefano Boeri izložio je novu ambicioznu zamisao o izgradnji čitavih zelenih gradova. Italijanski arhitekta javnosti je prikazao plan Šumski grad koji podrazumeva izgradnju celog kompleksa zgrada koje su prekrivene zelenilom a sve u cilju efikasne borbe sa zagađenjem vazduha u Kini. Prvi grad na kom bi se implementirala zamisao Stefano Boeria bio bi Ljudžou.

Projekat Šumski grad predstavlja master plan čijom bi se primenom podstakao održiv rast u Kini, zemlji koja svake godine ima sve veći problem sa zagađenjem vazduha do kog dolazi usled nagle urbanizacije, jer se milioni ljudi godišnje sele iz sela u grad, piše Inhabitat.

Poveren nam je zadatak da osmislimo projekat celog grada gde imate 100 ili 200 objekata čije su fasade prekrivene drvećem i biljkama.

– kaže arhitekta Stefano Boeri.

On dodaje i „da će se početi sa gradnjom krajem ove godine. Do 2020. godine možemo da očekujemo da ćemo imati prvi Forest City u Kini.“, rekao je arhitekta Boeri.

Prvi Forest City planiran je za grad Ljudžou u kom trenutno živi oko milion i po ljudi. Ukoliko ovaj projekat pokaže rezultate, Stefano Boeri se nada da će drugi Forest City biti primenjen u gradu Šiđadžuang, koji važi za jedan od najzagađenijih kineskih gradova.

Plan je da se počne sa ozeljenjavanjem grada krajem ove godine.

Foto: Stefano Boeri

Srodni linkovi na portalu Gradnja.rs:

Projekat vodovoda i kanalizacije: Koje su njegove faze i zašto ga je važno posedovati

$
0
0

Kroz fazni pristup projektovanja vodovoda i kanalizacije moguće je bezbolno otkloniti moguće nedostatke i probleme u eksploataciji.

Problemi koji su veoma učestali kod jednoporodičnih objekata a tiču se instalacija vodovoda i kanalizacije uglavnom dolaze kao posledica neadekvatnog pristupa od početnih faza planiranja pa sve do realizacije.

Neposedovanje projekta vodovoda i kanalizacije i neadekvatan rad na izvođenju instalacije i montaže njenih uređaja jedni su od glavnih problema. Projektom, zapravo, ne samo što se rešavaju glavna pitanja položaja(trasiranja), dimenzije, odabir materijala i uređaja, već i potencijalni problemi i buduće promene na samoj mreži uslovljene novim potrebama korisnika kao što su proširenje objekta, uvođenje novih sistema grejanja i hlađenja, unapređenje postojećeg sistema (uređaji za poboljšanje kvaliteta vode), iskorišćenje prirodnih resursa (solarna energija i kišnica…).

Koliko je važno idejno rešenje i glavni projekat, toliko je važan i projekat izvedenog stanja vodovoda i kanalizacije.

 

Kod ovakvog pristupa, greške i propusti u fazi izvođenja znatno se redukuju jer su svi bitni aspekti i komponente jasno definisani. Eventualni propusti mogu se očekivati prilikom same montaže: nedovoljna zaptivenost cevi, lošije pripremljen ili montiran materijal za montažu cevne mreže (lepkovi, gitovi, nosači cevi…)

Sve bitne odrednice i smernice a tiču se urbanističko-tehničkih uslova za za izradu idejnog projekta, projekta za građevinsku dozvolu i projekta za izvođenje, a u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji sadržani su u dokumentu Lokacijski uslovi.

Informacije koje se tiču hidrotehničkih instalacija propisani su Uslovima za projektovanje i priključenje na komunalnu, saobraćajnu i drugu infrastrukturu, a na zahtev ih izdaje nadležno opštinsko preduzeće.

Ovi uslovi početni su parametar kojim mogu biti propisani opšti segmenti hidrotehničkih instalacija jednog objekta i daju podatke i uvid u javnu gradsku infrastrukturu. Kada je reč o javnoj gradskog komunalnoj mreži i eventualnim intervencijama, a radi realizovanja priključaka vode i kanalizacije, od investitora se u većini slučajeva traže podaci o prečniku priključnog cevovoda i predviđenim (proračunom utvrđenim) količinama potrebne sanitarne vode, odnosno, količini ispuštene kanalizacije.

Sam proces projektovanja podrazumeva nekoliko faza:

1. Idejno rešenje (IDR)

Idejno rešenje se izrađuje za potrebe pribavljanja lokacijskih uslova a sadrži osnovne informacije o objektu (gabarit, spratnost, namena…), planirana pozicija nekih namenom zahtevanih pratećih objekata (trafo stanice, podstanice, pumpna postrojenja, tehnički objekti za realizaciju alternativnih elektro-energetskih izvora kao što su generatori, pretvarači, itd.). Na osnovu idejnog rešenja ishoduju se lokacijski uslovi.

2. Idejni projekat (IDP)

Ova faza podrazumeva sagledavanje raspoloživih infrastrukturnih recepijenata, odnosno, snabdevača – gradska vodovodna, odnosno, kanalizaciona mreža. U ovoj fazi bitno je pribaviti što kompletniju dokumentaciju radi što boljeg uvida u to šta je i na koji način moguće izgraditi objekt i na koji način je moguće infrastrukturno opremiti lokaciju odnosno objekat. Ovo je zapravo i najbitnija faza! Evo i zašto. Jedan objekat pored njegovog gabarita čine i instalacije (MEP) te se uz objekat javljaju i prateći infrastrukturni objekti, kao što su podstanice, razvodni ormari, septičke jame, upojni bunari, geotermalne sonde…). Stoga je sagledavanje svih raspoloživih resursa i njihovih dispozicija i način funkcionisanja u ovoj fazi od vitalnog značaja jer će u narodnoj fazi projektovanja to već predstavljati problem koji obično iziskuje i promene na drugim sistemima.

Idejni projekat podleže stručnoj kontroli i revizionoj komisiji i nakon pozitivne ocene nadležnog organa pristupa se sledećoj fazi.

3. Glavni projekat (PGD)

Ova je faza gde projektant, odnosno, investitor imaju sve neophodne podatke koji su od vitalne važnosti za dalju realizaciju kako na nivou projekta, tako i na nivou objekta. Na osnovu pozitivno ocenjenog PGD-a, koji u ovoj fazi sadrži i izjavu odgovornog projektanta, dobija se građevinska dozvola. Glavnim projektom utvrđen je pre svega objekat, njegov gabarit, namena, definisane prostorije i njihove namene, načini i vrste priključenja na lokalne infrastrukturne mreže, definisani su kapaciteti i režimi rada specifičnih uređaja. Ukratko, projekat je u ovoj fazi u velikom procentu definisan i utvrđen prostorno i funkcionalno.

4. Projekat za izvođenje

Projekat za izvođenje zapravo predstavlja razradu glavnog projekta. Svrha ovog dela projektne dokumentacije, kako i sam naziv kaže, pruža informacije koje su korisne izvođaču ali i projektantu, odnosno, investitoru. Detaljnijim uvidom u neki segment objekta ili instalacije koriguju se eventualni previdi (gabarit, snabdevanje energentima, tehnološki i funkcionalni aspekti opreme, estetski aspekti, itd.). Projekat za izvođenje daje potpunu fiziološku, funkcionalnu, tehnološku i što je jako bitno, finansijsku sliku novog objekta.

5. Projekat izvedenog objekta

3D šema vodovoda i kanalizacije

Projekat izvedenog objekta podjednako je bitan kao i predhodna četiri. Koliko je bitno da se jedan objekat i svi njegovi delovi dobro definišu, potom razrade, utvrde i opravdano osposobe za izvođenje, toliko je, sa aspekta održavanja i eksploatacije pa i svih budućih scenarija (prenamena, adaptacija, rekonstrukcija, uvođenje novih instalacionih sistema i uređaja, itd.) veoma bitno posedovati dokument koji svedoči trenutnom stanju objekta i daje uvid u sve njegove delove i sisteme. Projekat izvedenog objekta naročito je od koristi u slučaju havarija ili intervencija. Ukoliko se ne poseduje projekat izvedenog objekta, bila kakvo kopanje oko objekta može oštetiti optički kabl ili kanalizacionu cev a time se može ugroziti i život radnika.

Za kvalitetniju eksploataciju

Projektovanjem se obezbeđuje siguran i izvestan put ka realizaciji objekta. Kroz fazni pristup projektovanju, a kasnije i izgradnji, moguće je bezbolno otkloniti moguće nedostatke i probleme. Uvek je bolje da se interakcijom i revizijom dođe do potencijalnih problema nego da se oni otklanjaju po završetku radova. Projektovanjem se obezbeđuje i budući potencijal objekta kako u njegovom arhitektonsko-urbanističkom smislu, tako i u infrastrukturnom koji primarno obezbeđuje kvalitetnu eksploataciju. Posedovanje dokumentovanog izvedenog stanja omogućuje lakše intervenisanje.

Tekst, foto: Nevena Hever

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

Firme iz kategorije Vodovod i kanalizacija:

Dodaj firmu u Adresar

Gde naći nove ideje za dizajn vašeg enterijera? Inspiracija je na TV-u!

$
0
0

Ova tri TV šoua podučiće vas osnovna pravila u unutrašnjem uređenju ali će vam i dati neke nove ideje ukoliko se enterijerima bavite profesionalno.

Vreme je svakim danom sve lepše, proleće je na pragu, još malo pa ćemo započeti ulepšavanje našeg životnog prostora i one sitne popravke i prepravke o kojima smo sanjali celu zimu. Ukoliko niste još odlučili kakve promene želite u svom domu, na šta vredi potrošiti novac, a šta bi se isplatilo da uradite sami, ili želite da naučite neke od osnovnih pravila u unutrašnjem uređenju, predlažemo vam da odgledate neke od epizoda takmičenja u uređivanju enterijera za kojima smo i mi bili ili smo još uvek ludi.

HGTV Star

Ovo je šou američkog kanala HGTV (Home and Garden Television) namenjenog svemu što se tiče kuće i vrta. Urađeno je osam plus jedna All Stars sezona takmičenja prvobitno emitovanih 2006. – 2013.

Koncept: Između 9 i 12 dizajnera enterijera takmiči se u svakoj sezoni, a pobednik postaje jedno od lica HGTV-a i dobija svoju emisiju. Svake nedelje takmičari dobijaju konkretan izazov, od uređenja određenih prostorija, do uređenje prazne sobe i korišćenja nekonvencionalnih materijala poput predmeta iz radnji za kućne ljubimce, lepotu, mehaničarske radnje, itd. Vreme koje imaju na raspolaganju i budžet su ograničeni, a svake nedelje sudije eliminišu jednog takmičara.

Zašto da gledate: Dobićete puno novih ideja, naučićete osnove dizajna, raspored vremena potrebnog za projekte i kako da koristeći neobične predmete napravite prostore vredne divljenja.

Poslastica: Uređivanje prazne sobe iliti white room challenge.

The Great Interior Design Challenge

Emituje se na BBC-u od 2013, i četvrta sezona je upravo prikazana.

Koncept: Traži se najbolji dizajner enterijera-amater u Britaniji. U svakoj epizodi tri dizajnera amatera takmiče se u uređenju određenih gotovo identičnih prostorija, u skladu s željama klijenata. Imaju tri dana, 1.000 funti i pomoć profesionalnog molera/dekoratera i stolara za sve što im treba, a na kraju svake epizode eliminiše se po jedan takmičar.

Zašto da gledate: Dobićete puno novih ideja, saznati kako s ukusom uklopiti najnovije trendove, shvatiti za šta bi trebalo da platite profesionalce, a šta možete sami.

Poslastica: Kratke informacije o arhitekturi od strane voditelja, istoričara arhitekture Toma Dajkofa.

Ellen’s Design Challenge

Šou u produkciji Elen De Dženeris, emitovan na HGTV-u. Urađeno je i emitovano dve sezone s ukupno 15 epizoda.

Koncept: Dizajneri nameštaja takmiče se u izradi određenih komada (sofa, trpezarijskih stolova i stolica, vrtnog nameštaja, kreveta, radnih stolova). Imaju pomoć stolara, sve vrste materijala i tehnike izrade nameštaja. Na kraju svake epizode sudije eliminišu po jednog takmičara.

Zašto da gledate: Ova emisija ogoljava svrhu dizajna, povezanost svrsishodnosti, funkcionalnosti i estetike.

Poslastica: Velika kontroverza pobednika/pobednice 1. sezone, iliti „Razlika između svesnog i nesvesnog plagijata“.

Tekst: Andrijana Stamenković

Pogledajte i ove članke na portalu Gradnja.rs:

Kako je kampu u Istri podignut standard između dve sezone

$
0
0

Kampovi Mon Perin dobili su novu recepciju, potpuno novi enterijer restorana ali i četiri umesto dve zvezdice.

Kampovi Mon Perin nalaze se u opštini Bale u Istri i rasprostire na 9 km obale na pola puta između Rovinja i Pule. Cela zona zaštićena je delom kao prirodna celina i arheološko nalazište tako da su uslovi gradnje veoma strogi.

Arhitektonski biro NFO iz Zagreba dobio je zadatak da podigne kategorizaciju kampa sa dve na četiri zvezdice između dve sezone.

Postojeći objekti smeli su da se rekonstruišu ali u zadatim gabaritima bez povećanja što je bila veoma otežavajuća okolnost. Takođe, cilj je bio stvoriti savremeni kamp s objektima koji i arhitektonskim jezikom sugerišu nov smer razvoja usluga unutar kampa.

Prethodno stanje

Zatečeni objekti su mahom bile rekonstrukcije rekonstrukcija s premalim kvadraturama i neadekvatnog uređenja.

 

Unutar zadanih prostorno planskih uslova između ostalog rekonstruisani su objekti recepcije kampa, restorana Porto Buso i osam sanitarnih čvorova. Objekti su mahom bile rekonstrukcije rekonstrukcija s premalim kvadraturama i neadekvatnog uređenja.

Recepcija se nalazi na ulazu, to jest, na dodirnoj tački između dva kampa Mon Perina (San Polo i Colone). Osim same rekonstrukcije postojećeg gabarita recepcije, dodata je spoljašnja pergola kao svojevrsni pretprostor za okupljanje gostiju koja uz samu zgradu recepcije obuhvata i tri obnovljena kontejnera za potrebe uprave kampa tokom sezone. Trokutasti oblik osnove proizašao je iz oblika sugerisanog postojećim saobraćajnicama koji usmeravaju posetioce u jedan ili drugi kamp.

Restoran Porto Buso nalazi se na atraktivnoj lokaciji uz samu obalu te je i  njegova osnovna forma definisana postojećim objektom. Rekonstrukcijom se samo zadržao osnovni konstruktivni sistem uz potpunu promenu enterijera, fasadnih obloga i opreme. Uz restoran nalazi se velika terasa, dečje igralište i prostor za montažnu pozornicu.

Toaleti su bili poseban izazov upravo radi potrebe za većim brojem sanitarnih čvorova i pratećih sadržaja u istom gabaritu. Težnja je bila da se kroz sličnu oblikovnu formu sagrade svih osam sanitarnih čvorova. U kampu San Polo nalazi se četiri sanitarna čvora sa završnom obradom od kamenih prefabrikata dok se u kampu Colone nalaze četiri sa završnom obradom HPL ploča.

Sanitarni čvorovi su projektirani kao tipski (dva tipa). Sastoje se od zatvorenih delova za sanitarije kao i natkrivenog dela za pranje posuđa i odeće. Takvom dispozicijom, sanitarni čvorovi unutar sebe ostvaruju i komponentu javnog i postaju mesto susreta.

Projekt je dobio nagradu Društva arhitekata Zagreba ARTUR za najbolju realizaciju u turizmu 2016.

Foto: Bosnić&Dorotić, Mon Perin

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

Arhitektura i patriotizam: Kako su ratna iskustva oblikovala stvaralaštvo dva srpska velikana

$
0
0

Iako su se u različito vreme borili za drugačije državne sisteme, moral i sistem vrednosti, arhitektonski jezik kojim su komunicirali Aleksandar Deroka i Bogdana Bogdanovića, bio je univerzalan.

Iza nas je ostala praznična sretenjska sedmica u kojoj su obeleženi Dan državnosti i ustavnosti Republike Srbije. Oba dana vezana su za herojske podvige ustaničke Srbije, pri čemu državnost za datum podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. godine, a ustavnosti za dobijanje prvog evropski uređenog ustava iz 1835. godine. Međutim, sama atmosfera kao da nije govorila u prilog ovim tvrdnjama i bila je daleko od one koja se ispoljavala tokom obeležavanja Dana Republike, neke druge, već odavno nestale države. Kao da su ljudi izgubili i ono malo patriotizma…

Komanda je zbog rata vanredno unapredila omladince iz vojne akademije u kaplare. To je onih čuvenih 1.300 kaplara po kojima ime nose mnoge ulice širom Srbije.

 

Bez obzira o kojoj državi se radi (Srbiji ili Jugoslaviji) i kakvo bilo njeno uređenje (kraljevina ili republika), odsustvo primarnog patriotizma pogubno se preslikava i na druge vidove nipodaštavanja i obezvređivanja društvenih, kulturnih ili duhovnih vrednosti jedne nacije. O tome ko je i na koji način, u ratu ili miru, davao pozitivne primere, mogu nam pomoći životi i dela dvojice arhitekata – Aleksandra Deroka i Bogdana Bogdanovića.

arhitekta Aleksandar Deroko

Aleksandar Deroko je rođen 1894. godine. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a dela koja su ga proslavila su koautorstvo nad Hramom Svetog Save u Beogradu (s arhitektom Bogdanom Nestorovićem), zgrada Bogoslovije u Beogradu, Spomenik kosovskim junacima u Kosovu polju, nekoliko manastirskih i eparhijskih konaka kao i veći broj crkava i nekoliko beogradskih vila. Primećuje se da je gotovo kompletan Derokov opus usko vezan za Srpsku pravoslavnu crkvu i da je on bio njihov pulen.

Manje je poznata informacija da je Derokove studije prekinuo Prvi svetski rat i da se on, zajedno sa drugim đacima-omladincima, dobrovoljno priključio srpskoj vojsci. Zbog nepovoljne situacije na frontu, Deroko i drugi omladinci koji su upisali vojnu akademiju nisu uspeli da je dovrše, komanda ih je vanredno unapredila u kaplare i poslala kao niže oficire u ratne okršaje. To je onih čuvenih 1.300 kaplara po kojima ime nose mnoge ulice širom Srbije. Kako je bio pasionirani avio-modelar, prijavio se i postao jedan od prvih avijatičara na Solunskom frontu. Kao omaž tim uspomenama, Deroko pred kraj života objavljuje knjigu „A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom” (1984).

Priprema za let aviona Libela II Jana Čermaka. U prvom planu, pored motora, arhitekta Aleksandar Deroko

Bogdan Bogdanović je rođen 1922. godine. Takođe je radio kao professor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a najznačajnija dela su mu spomenici koji memorišu borbe NOP u period od 1941. do 1945. godine. Najpre se proslavio sa Spomenikom jevrejskim žrtvama fažizma, koji mu je otvorio vrata za mnoge druge memorijale, koji su izvedeni širom SFR Jugoslavije.

arhitekta Bogdan Bogdanović

Najznačajnije delo mu je, bez svake sumnje, spomen obeležje Kameni cvet u Jasenovcu. Njegova dela odišu originalnošću i dubokom smislenošću, bez koje bi posleratna spomen-obeležja imala isključivo karakteristike soc-realizma. Naravno, ne bi sva ta dela bila tako dobro dizajnirana da sam autor nije na svojoj koži osetio teskobe Drugog svetskog rata. Učestvujući kao mladi partizanski dobrovoljac, Bogdanović je 1944. godine bio poslat na Sremski front, gde je bio teško ranjen. O njihovim zajedničkim ratnim danima može se čuti i dalje od njegovih živih kolega i saboraca – arhitekte profesora Branislava Milenkovića i arhitekte Milana Pališaškog, koji su učestvovali u borbama na istom ratištu.

Dodatni značaj celoj priči dodaje informacija da je Deroko bio professor Bogdanoviću, a da su privatno bili prijatelji. Razlike između “crkvenog” i “udbaškog” pulena premostila je ljubav prema arhitekturi i patriotske emocije koje su gajili prema otadžbini i narodu. Iako su se u različito vreme borili za drugačije državne sisteme, moral, patriotizam i sistem vrednosti koji su obojca gajili, ali i arhitektonski jezik kojim su komunicirali, bio je zapravo univerzalan. Posebnu ulogu u njihovom zbližavanju imalo je to gorko ratno iskustvo, kojim su obojica bili ponosni i koje ih je dodatno inspirisalo i stimulisalo u stvaralačkom radu.

Naslovna fotografija: Aleksandar Deroko, Bogdan Bogdanović i članovi grupe MEČ na proslavi 90-og Derokovog rođendana

O autoru teksta

marko-stojanovicMarko Stojanović, diplomirani istoričar umetnosti, vlasnik je jedinstvenog showrooma Shamliza u Beogradu. Aktivno se bavi temama arhitekture i urbanizma u glavnom gradu.

Srodni tekstovi na portalu Gradnja.rs:


Kako je slomljena ljuska jajeta poslužila kao inspiracija za dizajn jednog kafića

$
0
0

Bangkoški kafić Crack dizajnirao je arhitektonski biro party / space / design, poznatiji kao p / s / d.

Lajt motiv za dizajn ovog kafića došao je veoma neobičnim putem. Naime, glavna poslastica u Cracku jeste vafl koji puca kada se seče i ispušta veoma zanimljiv zvuk koji je dizajnere enterijera podsetio na zvuk pucanja ljuske jajete kada se pile izlegne. Pošto je polazna tačka bilo ime restorana (Crack – krckati), oni su svoju ideju dalje razvili preko pojma slomljenog jajeta. Tako je zaštitni znak kafića postalo pile koje lomi ljusku u želji da vidi svet.

Zaštitni znak kafića postalo je pile koje lomi ljusku u želji da vidi svet.

 

Forma slomljene ljuske prožima se kroz dizajn čitavog restorana, kao i fasade objekta.

Na fasadi se mogu uočiti i maleni tragovi otisaka stopala pileta.

Rasveta u enterijeru takođe je zanimljivo rešena korišćenjem lomljene ljuske kao lajt motiva. Donji deo zidova izveden je u crnoj boji, a izlomljena granična linija sa ostatkom zida krije rasvetu koja pojačava efekat lomljenja.

Takođe na drvenim stolovima postoje namerno napravljene pukotine.

Foto: FSection

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

15 karakterističnih metalnih okova za spajanje drvenih konstrukcija

$
0
0

Kako se spaja drvena građa metalnim okovima? Evo detalja!

U drvenim nosivim konstrukcijama važnu ulogu imaju metalni okovi koji služe za povezivanje drvenih elemenata.

Ovakav sistem spajanja puno je povoljniji i brži od klasičnog spajanja udubljivanjem greda.

Metalni okovi se pričvršćuju na drvene konstrukcije različitim čavlima i vijcima.

Od metalnih okova razlikujemo vezne ugaonike, vezne ploče, okove i stope (papuče) za grede, a kako oni tačno izgledaju možete videti na sledećih 15 primera koje nam donosi Arauco.

Veza stuba i ploče

Za stubove koji treba da prime poprečne sile

Veza dva dijagonalna stuba

Vezna ploča

Ankerovanje grede

Veza grede sa zidom od opeke

Zglobna veza

Veza stuba i drvene grede

Zglob u temelju

Veza koja dozvoljava rotaciju

Skrivena veza

Unakrsna veza dve grede

Upuštena veza

Drvo na drvo

Rešetka

Veza prirubnicama

Krovni nosač

Oslanjanje na zid od opeke

Greda na gredu

Metalna papuča

Veza dve grede

Veza papučom

T veza

Vezna ploča dve grede i stuba

Ivična veza

Veza kosnika

Spregnuta konstrukcija

Drvena konstrukcija sa čeličnim zategama

Veza dve grede

Metalna papuča

Izvor: ArchDaily, foto: Arauco

Korisni članci na portalu Gradnja.rs:

Pariz gradi 7 poslovnih kula za novu radnu snagu koja stiže posle Bregzita

$
0
0

Svoje projekte za nove objekte u poslovnom pariskom kvartu La Defense već su prezentovale čuvene arhitekte kao što su Jean Nouvel i Norman Foster.

Francuski predsedički kandidat Emanuel Makron najavio je tokom prošlonedeljne posete Londonu, izgradnju sedam novih poslovnih kula u Parizu koje bi trebale da dočekaju novu radnu snagu nakon što Velika Britanija napusti Evropsku uniju.

Makron je izjavio da bi novi poslovni prostori mogli da ugoste bankare, naučne radnike i istaživače koji će možda morati da se presele iz Londona u Pariz nakon Bregzita.

Novi kancelarijski prostor bio bi namenjen svim onim kompanijama koje nakon izlaska Velike Britanije iz EU traže nova evropska sedišta.

 

Sedam poslovnih kula koje će se zvati Trinity, Alto, M2, Hekla, Sisters, Air 2Hermitage, gradiće se u poslovnom kvartu La Defense u kojem već 40% ljudi radi u prekomorskim kompanijama, piše Dezeen.

Novi kancelarijski prostor bio bi namenjen svim onim kompanijama koje nakon izlaska Velike Britanije iz EU traže nova evropska sedišta.

Poznate arhitekte već su dale svoje predloge među kojima su i francuski Jean Nouvel i britanski Norman Foster. Evo kako će izgledati nove poslovne kule:

Hekla, Jean Nouvel

Visina: 220 metara
Površina: 80.000 m2
Završetak: 2021.

Les Jardins de l’Arche, Jean Mas

Visina: 200 metara
Završetak: 2022.

Tours Sisters, Christian de Portzamparc

Visina: 200 i 100 metara
Površina: 95.000 m2
Završetak: 2021.

Trinity, Crochon-Brullmann +Associés

Visina: 140 metara
Površina: 49.500 m2
Završetak: 2018.

Alto, IF Architectes

Visina: 150 metara
Površina: 51.000 m2
Završetak: 2020.

Air 2, Agence Arquitectonica

Visina: 202 metara
Površina: 75.000 m2
Završetak: 2021.

Hermitage Plaza, Foster + Partners

Visina: 320 metara
Površina: 260.000 m2
Završetak: 2022.

Povezani članci na portalu Gradnja.rs:

Đurđa Milutinović dizajnira enterijere prestižnih modnih butika

$
0
0

Ova Novosađanka otkriva za naš portal kako izgledaju prostorije VIP kupaca ali i deli iskustvo projektovanja butika za kruzere gde se glavni principi statike zamenjeni dinamikom.

Arhitekta Đurđa Milutinović, nekadašnji student arhitektonskog fakulteta u Novom Sadu, danas ima veoma zanimljiv posao koji nije pomišljala da će ikada raditi. Ona je menadžer za razvoj butika i radi na kreiranju koncepta enterijera i otvaranju novih butika širom sveta. Pre dva meseca preselila se iz Rima u Amsterdam radi novog posla. I to ni manje ni više nego za Karla Lagerfelda. Nas je zainteresovalo, za početak, kako je to sve postigla i odakle je počela.

Diplomirala sam 2010. godine u Novom Sadu, i samo nekoliko meseci kasnije dobila sam svoj prvi posao u Meksiko Sitiju. Na žalost, ili na sreću, ja nikad zapravo nisam ni radila u Srbiji. U Meksiku sam počela da radim u arhitektonskom birou jednog od vrlo poznatih arhitekata Rojkind Arquitectos. Prvi projekat na kojem sam sarađivala bio je šoping centar velikih meksičkih razmera, i to je zapravo bio moj prvi kontak sa takozvanom komercijalnom arhitekturom, koji je donekle kasnije i usmerio moju profesionalnu putanju.

Enterijer butika Luj Viton u Čileu

Naime, moj naredni posao zapravo je bio taj koji mi je pomogao da jasno definišem u kom segmentu arhitekture želim da se usavršavam. U arhitektonskom birou Materia Arquitectonica, takođe u Meksiku, prvi put sam se susrela sa projektima enterijera luksuznih butika. Prvi projekat koji sam samostalno vodila bio je butik Luj Viton u Kankunu, u Meksiku. Bio je to projekat od oko 800 m² koji se radio nešto više od godinu dana. Bilo je to zaista neverovatno i nimalo lako iskustvo koje mi je otvorilo neki potpuno novi svet arhitekture i enterijera koji do tada za mene i nije postojao. Nakon uspešno završenog prvog projekta, nastavila sam da radim i na narednim projektima za isti brend u Panami, Čileu i Meksiku.

Butici su zapravo rezultat jednog velikog prethodnog rada, strateških i marketinških odluka velikih modnih kuća.

 

Došao je trenutak kada sam naučila i razumela princip razvoja i rada na ovakvim projektima, kao i to da su butici zapravo rezultat jednog velikog prethodnog rada, strateških i marketinških odluka velikih modnih kuća. Može se reci da je butik glavno mesto susreta kupaca i brenda. Oni su lepo uređeni scenario gde svaki brend predstavlja svoju priču, a zapravo najduži, najveći deo rada i odluka se dešava iza kulisa. Ja o tim dešavanjima iza kulisa i nisam mnogo znala, i iz želje da razumem kako ceo taj sistem funkcioniše upisala sam master studije u Milanu, 2014. godine, iz oblasti koja nema nikakvih dodirnih tačaka sa arhitekturom.

O kakvim se studijama radilo?

Upisala sam MBA (Master in Business Administration) sa specijalizacijom u Luxury Managementu. To su studije koje obuhvataju širok dijapazon oblasti: od finasnija i ekonomije, do menadžmenta i marketinga. Nadopunila sam sve ono što nas kao arhitekne ne uče. Ove studije zapravo su doprinele da svoj posao i struku sagledam iz različitih aspekata, kao i to da razumem kako su ti isti butici i njihovi enterijeri povezani sa ostalim segementima brenda.

Fasada Luj Vitona u Čileu

Novi poslovi zatekli su vas tokom studija?

Da, pred sam kraj studija dobila sam posao u jednom od brendova luksuznog nakita Bulgari, u Rimu. Jedno vreme sam istovremeno radila i studirala na relaciji Milano- Rim.

U Bulgariju sam radila kao vođa projekata (Project manager) za sve nove butike na teritoriji Južne Amerike i Kariba. Ovo je bio više posao kordinacije nego samo projektovanje. Uspešno sam otvorila preko 15 novih prodajnih prostora u Meksiku, Peruu, Dominikani, Arubi, Puerto Riku i tako dalje. Jedno od možda najinteresantnijih projekata koje sam vodila jesu butici na prekookeanskim kruzerima (Royal Carribean, Carnival…)

Koliko domaći arhitektonski fakulteti mogu da ponude znanja za ove oblasti rada?

Ne znam kakva je trenutna situacija na našim fakultetima, jer verujem da se mnogo toga promenilo od 2010. godine. U toku studija nikad se nije pominjao ovaj vid komercijalne arhitekture, a kada je i bila reč o enterijerima, glavni fokus bili su restorani, hoteli, stambeni objekti, ali ne i butici i tržni centri. Možda je to zato što ih kod nas i nema.

Pratite li modu?

Da, sada se trudim da je pratim. Obično se ljudi prvo zainteresuju za modu, međutim kod mene je situacija bila obrnuta. Prvo sam počela da se bavim ovim poslom, i tek usput sam počela da se interesujem za modna dešavanja, jer ipak je to jedan od sastavnih elemenata celokupne modne industrije. Danas pratim modu isto toliko koliko pratim i razna dešavanja u arhitekturi i građevinarstvu.

Modni trendovi mogu da nastanu i nestanu preko noći a arhitektura je ipak dugotrajnija i manje podložna promenama.

 

Imate li potpuno odrešene ruke u osmišljavanju enterijera?

Kad je pitanje dizajna enterijera, niko zapravo nema potpuno odrešene ruke. Mnogo faktora utiču na dizajn, počevši od samog brenda i njegovih karakteristika, preko proizvoda, cene, kupaca i tako dalje. Sve su to elementi koji utiču, i grade, izgled butika.

Enterijer butika Luj Viton u Kankunu

Utiče li modni trendovi na izgled enterijera prodavnica?

Rekla bih da se modni trendovi menjaju mnogo brže nego što se menja trend u arhitekturi i enterijerima. Modni trendovi mogu da nastanu i nestanu preko noći. Arhitektura je ipak dugotrajnija i manje podložna promenama, ili bar ne toliko brzim.

Suština leži u tome kako zapravo ispričati priču jednog brenda, jedne ličnosti, kroz neverbalnu komunikaciju arhitekture enterijera.

 

Ono sto zapravo utiče na izgled butika jeste sam brend. Brend bi se lako mogao poistovetiti sa ličnošću i čak bi mu se mogle pripisati ljudske karakteristike (elegantan, otmen, veseo, mlad, ironičan, atraktivan…). Brend, kao i ličnost, imaju svoju priču, svoju istoriju, svoju ideju i poruku koju želi da prenese javnosti. Suština leži u tome kako zapravo dočarati sve to i ispričati priču jednog brenda, jedne ličnosti, kroz neverbalnu komunikaciju arhitekture enterijera. Mogla bih reći da je to mozda najkompleksniji i najizazovniji deo.

Neki brendovi poput Bulgarija, Luj Vitona, Diora ili Šanela imaju istoriju staru preko sto godina. Kod njih se danas više i ne radi o kreiranju enterijera, već više o evoluciji dizajna. Međutim, kod mladih brendova poput Karl Lagerfelda, koji postoji tek nekoliko godina, najbitnije i jeste kako sada osmisliti dizajn koji će oslikati pravu sliku karaktera i nastaviti da evoluira u budućnosti.

Đurđa Milutionović na slici levo

Postoje li delovi prodavnica za VIP klijente i šta je za njih specifično?

Da, uglavnom veliki butici na najvaznijim lokacijama imaju VIP prostoriju. Danas se zapravo više i ne zovu VIP, već VIC što znači Very Important Customer koji može, a i ne mora biti VIP. (Smeh)

U glavnom Bulgari butiku u centru Rima postoji prostorija koja je potpuno otvorena i prohodna, međutim ukoliko se pojavi bitan kupac, prostorija može potpuno da se zatvori i čak postoje tajna vrata koja nisu vidljiva golim okom a koja vode ka tajnom izlazu sa zadnje strane. Nekada je tuda izlazila Liz Tejlor…

Na Bliskom Istoku, u VIC prostorijama supruge šeika imaju pravo da skinu burku da bi mogle da probaju nakit.

 

Danas VIC prostorija ima sigurnosnu funkciju i funkciju prestiža. Ono što je bitno jeste da ima mogućnost da se potpuno zatvori, da kupac može sigurno, u privatnosti da kupuje. U tom slučaju mu prodavci sami donose proizvode koje želi da vidi.

Na Bliskom Istoku, u VIC prostorijama supruge šeika imaju pravo da skinu burku da bi mogle da probaju nakit, na primer.

U samom dizajnu VIC prostorija najčešće korsite se vrlo skupi, specijani materijali i nameštaj, čak luksuzniji nego onaj iz ostatka butika.

Koliko se modni dizajneri upliću u izgled njihovih prodavnica?

Danas su vlasnici većine luksuznih brendova (Bulgari, Luj Viton, Dior, Guči…) velike korporacije koje se ne upliću toliko u svet dizajna, već više u oblast financija i celokupne performanse firme. Do koje mere se sami dizajneri upliću razlicito je od brenda do brenda.

Na primer, Alesandro Mikele, novi kreativni direktor Gučija, osim što je odgovaran za dizajn proizvoda (garderobe, tašni, cipela…) odgovaran je i za dizajn enterijera i izloga. Za vrlo kratko vreme promenio je celokupni izgled brenda.

Kod Karl Lagerfelda postoje jasni kriterijumi vezani za dizajn proizvoda, enterijera i svakog vida vizelne komunikacije. Sam Karl, naravno, ima pravo da donese krajnju odluku i sud.

SLIKE PRE: Butik Bulgari na kruzeru Harmony Of The Seas Royal Caribbean

SLIKE POSLE: Butik Bulgari na kruzeru Harmony Of The Seas Royal Caribbean

Možete li izdvojiti projekat kojim ste najponosniji?

Najponosnija sam svojim projektom Luj Vitona u Meksiku. Ne samo zato što je prvi, već zbog svoje kompleksnosti, veličine i problematika koje su se usput dogodile i rešavale, a naravno i zbog svih pohvala koje je dobio.

Veoma su mi dragi i projekti na kruzerima jer mi je to bilo potpuno novo otkriće. Gotovo svi glavni principi arhitekture i statike tamo su zamenjeni dinamikom, sve se konstantno pomera, pa su samim tim i principi izvođenja i gradnje potpuno drugačiji.

Na kraju, ipak su mi najdraži projekti oni kojima se trenutno bavim, a samim tim se i nadam da ću njima jednog dana biti najponosnija.

Pogledajte i ove članke na portalu Gradnja.rs:

Ovu stolicu od lišća možete bez griže savesti baciti i u šumu

$
0
0

Stolica Beleaf na najbolji način iskorišćava opalo lišće. Jedini problem je što se može proizvoditi samo tokom jeseni…

Prototip ekološke stolice Beleaf nastao je tokom studiranja slovačkog dizajnera Šimona Kerna na Univerzitetu u Labemu. S idejom da njegova stolica sadrži što više biorazrgadivog materijala, Šimon Kern je sedalni deo stolice napravio od mešavine opalog lišća i smole koja se dobija od otpadnog jestivog ulja. Rezulat je fascinantan!

Okvir stolice je čelični, a sedalni deo, napravljen presovanjem smese lišća i smole, je 100 posto biorazgradiv i zamenjiv, tako da stolica Beleaf, prema rečima dizajnera, može služiti godinama, piše Dezeen.

Ukoliko se ošteti sedalni deo stolice, možemo ga staviti pod drvo gde će vremenom istrunuti i nahraniti drvo. Onda ćemo opet skupiti opalo lišće i napraviti novo sedište.

– kaže dizajner stolice Šimon Kern.

Dakle, kada vam ova stolica propadne, možete je bez griže savesti baciti i u šumu. Doduše, pazite šta ćete reći inspekciji ukoliko vas uhvate u pokušaju…

Dizajner i dalje usavršava proces proizvodnje svoje ove neobične stolice a planira i da eksperimentiše s opalim lišćem u proizvodnji rasvete.

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

Viewing all 7398 articles
Browse latest View live