Quantcast
Channel: Gradnja
Viewing all 6720 articles
Browse latest View live

Parižanke – novi identitet Beograda

0
0

Širom grada počele su da niču višespratnice odevene u nešto što bi trebalo da bude imitacija istoricističke arhitekture, ali u spratovnosti koja pre odgovara zgradama iz Čaušeskuove Rumunije, piše istoričar umetnosti Marko Stojanović.

Ako ukucate termin „parižanka“ na internet pretraživaču, ni posle nekoliko stranica nećete dobiti ništa drugo do modnih časopisa i poznatih dama koje žive u francuskoj prestonici. Naravno da se neće pojaviti ništa na temu arhitekture jer je sam termin relativno skoro primenjen u struci i to tako da na jedan ciničan način imenuje savremene stambene zgrade, koje munjevitom brzinom niču po Beogradu. Zašto baš ovaj termin, niko za sada sa sigurnošću ne može da objasni, ali dok čekamo detaljnu analizu, koju priprema arhitekta Dr Đorđe Alfirević, napravimo jedan kraći osvrt na ovaj aktuelni arhitektonski fenomen.

Skopje 2014 – potencijalni uzor ili slični epilog

Ne tako davne 2010. godine bio sam iznenađen kada sam prvi put video film pod nazivom Skopje 2014, gde su tadašnji makedonski političari prikazali jedan nestručni i degutantni projekat prekrajanja makedonske istorije, a sve uz pomoć vulgarnog oživljavanja klasične arhitekture i skulpture, kojima su planirali da potpuno promene lice glavnog grada Makedonije. Svi smo sa nestrpljenjem iščekivali trenutke kada ćemo videti konačni rezultat ovog projekta.

I ono što je usledilo par godina kasnije zaista nas je zapanjilo. Bar nas koji se bavimo arhitekturom. Kvazi-klasična ostvarenja, politička replika romantičarskog zanosa devetnaestovekovnog traženja drevnog nacionalnog identiteta, bljesnula je pred očima. Naravno da su u prvom planu bile atike, kupole, kolonade, trijumfalni lukovi i šuma skulptura, ali niko nije obraćao pažnju na potrebu oblačenja postojećih stambenih zgrada u ruho istoricističkih fasada. Pošalica „Napravićemo mi ljepši i stariji most“, koja se odnosila na ponovnu izgradnju Mostarskog mosta, ovde je doživela svojevrsni rimejk, ali kao „Napravićemo mi poubavu i postariju čaršiju“.

Mislili smo da ništa slično ne može da se ponovi kod nas u Beogradu, ali gotovo iste godine u gradu je počelo da niče nekoliko zgrada koje su neodoljivo podsećale na ono što je izgrađeno u Skopju. Da li je moguće da su investitori iz Beograda počeli kao uzor da uzimaju unutrašnjost Balkana? Teško, jer vrlo malo njih ima bilo kakvu potrebu da putuje južnije od Niša. Ali odakle onda ovaj trend?

Investitori su uvideli da je ukus građana na nivou glorifikacije međuratnog perioda i tadašnje arhitekture, pa su odlučili da zidaju zgrade koje bi imitirali ovu arhitekturu.

U slučaju Makedonaca, definitivno je u pitanju političko prekrajanje kulturne istorije, gde je Skopju u 21. veku podarena arhitektura koju je taj grad trebalo da dobije u 19. veku. Međutim, kako je taj deo balkana u 19. veku uveliko bio pod Osmanskim carstvom, klasična arhitektura tamo dolazi tek u formi poznog akademizma i to u vidu nekoliko državnih zgrada Kraljevine SHS/Jugoslavije, koje su projektovale naše arhitekte. U slučaju Beograda, pre bi se reklo da je u pitanju ukus stanovništva, koji nema dodira s arhitektonskom strukom, o čemu je bilo reči u jednom od prethodnih tekstova.

Mnogi građani Dorćola, Vračara i drugih delova Beograda, u kojima se u poslednjih par decenija pored starih zgrada projektuju i grade nove, često su izražavali svoje otvoreno nezadovoljstvo arhitekturom ovih objekata. Da se ne uklapaju u akademizam, ar deko ili secesiju iz okruženja i da svojim likovnim izrazom odudaraju od istog. To je naročito postalo aktuealno na prostoru ulica u blizini Hrama Svetog Save, gde je samo u poslednjih 15 godina podignuto na desetine stambenih objekata, koji svojom gabaritima i arhitekturom zaista ugrožavaju okolne zgrade podignute u međuratnom periodu. Takođe, investitori su uvideli da je ukus građana, bez obzira na njihovu materijalnu situaciju ili obrazovanje, na nivou glorifikacije međuratnog perioda i tadašnje arhitekture, pa su odlučili da zidaju zgrade koje bi imitirali ovu arhitekturu.

Arhitektura simulakruma i kiča

Sve je započelo ekranizacijama romana Mir Jam, ali i Bjelogrlićevog ostvarenja „Monte Video Bog te video“, u kojima se oba autora pozivaju na „zlatni period“ našeg društva i države, iako takav period uopšte ne postoji, to jest, za svakog pojedinca to je neki drugi period (Kneževine, Kraljevine Srbije, Kraljevine Jugoslavije, SFR Jugoslavije itd.). Tada dolazi i do izgradnje papirnih Terazija ili Terazilenda, kako je u šali prozvana na brzinu sklopljena scenografija predratnih Terazija na Novom Beogradu. To je već bio demagoški izgrađeni simulakrum, jer su političari uvideli da je stanovništvo na TV-u oduševljeno gledalo old-tajmere koji krstare Terazijama i gospodu u odelima koji uživaju u carskom ruskom šampanjcu, dok pregovaraju o poslovima u hotelu Moskva ili Kasini, pa su odlučili da taj osećaj priušte svim građanima.

Isto je i sa arhitekturom, gde je simbol glamura postao period međuratnih bankara, industrijalaca i njihovih mladih žena, koje ništa ne rade u životu, osim što sede u svojim vilama i uživaju u zvucima džeza i fokstrota i bave se tračevima beogradske elite. Kada vidimo u kojim vilama su snimane serije i filmovi odmah se shvata zašto je novonastala beogradska elita poželela da i sama uživa u lepoti ovakvih zdanja. Naravno, investitori su prepoznali želje svojih klijenata i započeli sa izgradnjom objekata koji bi se vrlo lako prodali na tržištu nekretnina. Širom grada počele su da niču višespratnice (5 i više spratova) odevene u nešto što bi trebalo da bude imitacija istoricističke arhitekture, ali u spratovnosti koja pre odgovara zgradama iz Čaušeskuove Rumunije. Nema ni govora o proporcijama i primeni odgovarajućih materijala, pa se ova ostvarenja nalaze ispod arhitekture totalitarnih režima, koji su takođe vulgarno oživljavali istoricizam. Neko je želeo da se ugleda na Beč ili Pariz, ali je dobio potpuni promašaj, to jest, kič.

Foto: Xenon doo

Neko je želeo da se ugleda na Beč ili Pariz, ali je dobio potpuni promašaj, to jest, kič.

Ko je odgovoran? Na prvom mestu neprosvećeni investitori, koji pored arhitektonskog stila ne poštuju ni odgovarajuće spratovnosti, a često ni postojanje dovoljno parking mesta, što sve ukupno daje sliku opšteg haosa ovih zgrada i njihovog okruženja. Zatim su tu i kupci stanova, čiji ukus nije otišao dalje od ukusa investitora, pa kupuju stanove u ovim zgradama. Ali tu je i krivica arhitekata. Autori ovih zgrada je cilj da isprojektuju sve ono što im investitor naredi, bez ikakve pomisli da to može da se izvede s iole ukusa. Teško da nadležne stručne institucije ili gradska uprava mogu da zabrane izgradnju ovakvih zgrada na osnovu fasada koje jednom delu građana ne odgovaraju, ali šta bi onda moglo biti rešenje?

Dobri primeri

Kao i u slučaju drugih problema, početak rešavanja nekog problema je u edukaciji, to jest, bar u minornom informisanju investitora od strane arhitekata, kako bi neka stambena zgrada mogla da izgleda, ako mu se dopada taj klasični arhitektonski izraz.

Jedan od pozitivnih primera je projekat arhitekte Nebojše Glišića, koji je urađen za investitora koji je želeo „parižanku“, ali je na predlog arhitekte projektovano savremeno rešenje, koje ima uzora u predratnim ostvarenjima, naravno bez insistiranja na kitnjastom kiču i disproporcionalnosti. Na prvom mestu prisutna je bela boja fasade, što je po svemu sudeći najvažnije mnogim investitorima. Zatim je prisutna simetričnost na fasadi, što je jedno od glavnih karakteristika klasične arhitekture. Ispoštovana je spratovnost susednih objekata, pa su etaže iznad četvrtog sprata uvučene, a fasade su im izvedene u materijalu tamnije nijanse. Celokupna fasada je pročišćena, bez suvišnih dekoracija, izuzev prizemlja gde je akcenat stavljen na stepenasto izveden ulazni portal, kao odlična reminiscencija na karakteristične beogradske ar deko ulaze. Zgrada je stambeno-poslovnog karaktera i poseduje garažni lift.

arhitekta Nebojša Glišić

Drugi primer je bio nešto komplikovaniji za projektovanje, a u njemu su učestvovali arhitekte Mackay Andrew (Chapman Taylor), Milan Rašković i Tanja Milovanović (Bureau Cube Partners), dok je investitor kompanija MPC. U pitanju je lokacija preko puta Kalemegdana, unutar bloka koje okružuju ulice Tadeuša Košćuškog, Cincar Jankove, Cara Uroša i Uzun Mirkove. Parcela je bila posebno zahtevna zbog svog okruženja, zgrada čija je arhitektura zaštićena kao kulturno dobro. Na prvom mestu tu je prizemna zgrada Prve beogradske Realke, sagrađena davne 1838. godine po projektima arhitekte Franca Jankea kao porodična kuća trgovca Cvetka Rajovića i predstavlja jedinstveni primer klasicizma iz tog perioda. S druge strane novoprojektovanog kompleksa uzdiže se višespratna stambena zgrada, izvedena u međuratnom periodu po projektima arhitekte Mate Bleha.

Arhitekte Mackay Andrew (Chapman Taylor), Milan Rašković i Tanja Milovanović (Bureau Cube Partners)

Kada se uzme u obzir ovo okruženje, kao i činjenica da se parcela izlomljeno prostire unutar bloka i izlazi na tri ulice, može se reći da je pred autorima bio veliki izazov. U ovom slučaju se nije smelo eksperimentisati sa savremenom, ekcentričnom arhitekturom, koja bi ugrozila autorska ostvarenja dvojice proslavljenih beogradskih arhitekata, pa je primenjen eklektički izraz, koji se najviše ogleda u rustičnom prizemlju. Horizontalne, spratne podele fasade prate one na zgradi na koju se naslanja, dok je spratovnost objekta takođe uslovljena zgradom na susednom uglu (arh. Bleha), pa su i u tom slučaju poslednje etaže povučene, kako zgrada ne bi previše dominirala okruženjem. Tu je i gaudijevska izlomljenost fasadnog platna, kako bi se razbila monotonost, u čemu dodatno utiče smena različitih vrsta terasnih ograda. Čitav kompleks je masivan i prostire se kroz čitav blok, ali su i u ovom slučaju autori upotrebili tamniju fasadu na onim delovima zrade za koji su želeli da ne bude naglašen.

Parcela je bila posebno zahtevna zbog svog okruženja, zgrada čija je arhitektura zaštićena kao kulturno dobro.

Dakle, ako sagledamo oba primera, možemo videti kako arhitekta ima prostora da napravi kompromis sa željama investitora i prikaže autorsku arhitekturu. Da se može napraviti saglasje s okruženjem, a da se ne zapadne u kič, što je možda i važnije. Još samo da investitori shvate šta je to autorska arhitektura i za potrebe projektovanja svojih zgrada angažuju prave arhitekte, kako Beograd ne bi dalje zapadao u loš simulakrum istorijskih evropskih prestonica.

Kad ste već ovde…


Zgrada Jinprosa u trci za najlepšu zgradu u Beogradu

0
0

Poslovna zgrada u Kneginje Zorke našla se u izboru za najlepšu zgradu u Beogradu izgrađenu u poslednjih 25 godina. Vaši glasovi odlučuju!

Arhitekta Svetislav Ličina stavio je potpis na monumentalnu zgradu koja je našla svoje mesto u društvu impozantnih građevina međuratnog akademizma kao što su zgrada Tehničkog fakulteta, Univerzitetska biblioteka ili Pravni fakultet. Zahvaljujući korišćenju granita kao dominantnog materijala na fasadi, postignut je raskošan izgled, dok je smelim arhitektonskim oblikovanjem u smaknutim ravnima dobijena upečatljiva građevina koja postaje obeležje Bulevara Kralja Aleksandra.

Kako piše Mihajlo Mitrović u svojoj knjizi Arhitektura Beograda 1950-2012, brašovanski zalučena Ličinina zgrada je vratila ugled najvećoj i najdužoj ulici grada i veru u trajnost pravnih vrednosti.

Poslovni centar Jinpros, Kneginje Zorke 106; autor: Svetislav Ličina; godina: 1998; foto: Miloš Martinović

Jinpros u trci

Kako vam se čini ova zgrada? Ocenite je! Čekamo vaše glasove u Izboru za najlepšu zgradu u Beogradu izgrađenu u poslednjih 25 godina. Glasajte ovde.

Šta je još na spisku?

Započnite glasanje

Najpametniji grad u 2018: Ima li na listi naših gradova?

0
0

Kao i prošle godine, titulu najpametnijeg grada na svetu poneo je Njujork.

Centar za globalizaciju i strategiju iz Barselone pri poslovnoj školi IESE, poslednjih pet godina pravi godišnju listu najpametnijih gradova na svetu. Kroz svoj projekat Cities in Motion Index, IESE je analizirao 165 gradova iz 80 zemalja širom sveta. Čuvene svetske metropole uglavnom su zadržale svoje mesto pri vrhu liste, ali su se ove godine i mnogi manji gradovi širom sveta izborili za svoje mesto.

Rangiranje proizilazi nakon analiziranja gradova kroz devet osnovnih kategorija, koje pokazuju neophodne dimenzije zdravog grada 21. veka, a one se odnose na: ljudski kapital, socijalnu koheziju, ekonomiju, upravljanje gradom, životnu sredinu, mobilnost i transport, urbanističko planiranje, međunarodnu povezanost i tehnologiju. U okviru svake kategorije gradovi se ocenjuju na osnovu 83 faktoraOvaj sistem ocenjivanja izmenjen je ove godine tako što su dodati novi kriterijumi poput broja terorističkih napada u gradu, kao i kriterijumi koji se odnose na predviđene klimatske promene.

Opametio se Rejkjavik i Hong Kong, zaglupio se Minhen i San Francisko

Novost u ovogodišnjim rezultatima može se primetiti kod prisustva manjih gradova na listi, poput Rejkjavika, koji se ove godine našao na petom mestu, dok prošle godine nije uspeo da uđe u prvih 50.

Nakon Rejkjavika najveće promene su usledile kod Hong Konga, koji je sa 42. mesta u 2017. godini skočio na 9. mesto, dok je najdrastičniji pad doživeo San Francisko, koji je sa prošlogodišnjeg 5. mesta pao na 27. mesto.

Ostali gradovi kod koji su se značajno poboljšali su: Singapur (+16), Oukland (+16), Ženeva (+15), Kopenhagen (+14), Bazel (+13), dok su značajan pad doživeli: Minhen (-18), Dalas (-18), Boston (-17), Filadelfija (-16), Vankuver (-15) i Vašington (-14).

Sa liste 50 najboljih ove godine su ispali: Baltimor, Feniks, Glazgov, Rim, Štutgart, Linc, Majami i Firenca.

Među gradovima koji su testirani našao se i Beograd, ali se ipak nije uspeo smestiti među prvih pedeset.

Gledano po kontinentima, prevlast drži Evropa, sa 12 gradova, zatim Sjedinjene Države sa 6 predstavnika, dok je treće mesto zauzela Azija s četiri grada, ali sva četiri se nalaze u Top 10.

Među gradovima koji su testirani našao se i Beograd, ali se ipak nije uspeo smestiti među prvih pedeset. Drugi gradovi iz Srbije nisu uzeti u razmatranje.

Pogledajte celokupnu listu 50 najpametnijih gradova sveta:

  1. Njujork (+0), prošlogodišnje mesto: 1
  2. London (+0), prošlogodišnje mesto:  2
  3. Pariz (+0), prošlogodišnje mesto:  3
  4. Tokio (+4), prošlogodišnje mesto:  8
  5. Rejkjavik, novi
  6. Singapur (+16), prošlogodišnje mesto: 22
  7. Seul (+0), prošlogodišnje mesto: 7
  8. Toronto (+3), prošlogodišnje mesto: 11
  9. Hong Kong (+33), prošlogodišnje mesto: 42
  10. Amsterdam (+0), prošlogodišnje mesto: 10
  11. Berlin (-2), prošlogodišnje mesto: 9
  12. Melburn (-2), prošlogodišnje mesto: 12
  13. Kopenhagen (+14), prošlogodišnje mesto: 27
  14. Čikago (-2), prošlogodišnje mesto: 12
  15. Sidnej (+1), prošlogodišnje mesto: 16
  16. Stokholm (+9), prošlogodišnje mesto: 25
  17. Los Anđeles (+1), prošlogodišnje mesto: 18
  18. Velington, novi
  19. Beč (-4), prošlogodišnje mesto: 15
  20. Vašington (-14), prošlogodišnje mesto: 6
  21. Boston (-17), prošlogodišnje mesto: 4
  22. Helsinki (-7), prošlogodišnje mesto: 29
  23. Oslo (+3), prošlogodišnje mesto: 26
  24. Cirih (-11), prošlogodišnje mesto: 13
  25. Madrid (+3), prošlogodišnje mesto: 28
  26. Barselona (+9), prošlogodišnje mesto: 35
  27. San Francisko (-22), prošlogodišnje mesto: 5
  28. Oukland (+16), prošlogodišnje mesto: 44
  29. Bern, novi
  30. Dablin (+3), prošlogodišnje mesto: 33
  31. Hamburg (+3), prošlogodišnje mesto: 34
  32. Ženeva (+15), prošlogodišnje mesto: 17
  33. Getenburg, novi
  34. Bazel (+13), prošlogodišnje mesto: 47
  35. Otava (-11), prošlogodišnje mesto: 24
  36. Vankuver (-15), prošlogodišnje mesto: 21
  37. Minhen (-18), prošlogodišnje mesto: 19
  38. Montreal (-7), prošlogodišnje mesto: 31
  39. Hjuston (-7), prošlogodišnje mesto: 32
  40. Prag (+3), prošlogodišnje mesto: 41
  41. Dalas (-18), prošlogodišnje mesto: 23
  42. Frankfurt (-6), prošlogodišnje mesto: 36
  43. Roterdam, novi
  44. Lion (+6), prošlogodišnje mesto: 50
  45. Milan (-7), prošlogodišnje mesto: 38
  46. Filadelfija (-16), prošlogodišnje mesto: 30
  47. San Dijego, novi
  48. Brisel (-8), prošlogodišnje mesto: 40
  49. Riga, novi
  50. Talin, novi

Kad ste već ovde…

Hotel u oblacima? Najjači svetski biroi neobičnim rešenjima u okršaju za najvišu zgradu Australije

0
0

Neke od najpoznatijih arhitektonskih firmi na svetu predstavili su svoje projekte buduće zgrade Southbank u Melburnu koja će postati najviša zgrada u Australiji. Glavno je pitanje: koja će pobediti!

Konkurs, organizovan od stane investicione kompanije Beulah International, organizovan je sa namerom da se dobije najbolje rešenje za buduću zgradu mešovite namene, čija će izgradnja koštati oko milijardu evra. U najužem krugu našli su se šest arhitektonskih giganata: BIG, MAD Architects, MVRDVOMAUNStudio Architectus. 

Ideja investitora je da plac površine svega 560 kvadratnih metara postane mesto novog “životnog stila” organizovanog kroz sistem hotela, prodavnica i stanova, zajedno sa javnim prostorima namenjenim kulturi i razonodi, piše Dezeen. Kako bi to bilo moguće, mora se ići u visinu. I to toliko visoko da će buduća zgrada postati najviša zgrada Australije!

BIG i Fender Katsalidis Architect isprojektovali su Lanescraper koji se sastoji od dve međusobno isprepletene kule

Hotel kao oblak, park na krovu zgrade, stakleni bazen s pogledom na grad – na konkurs su stigla atraktivna rešenja.

Dizajn dobijen iz saradnje firme BIG i Fender Katsalidis Architects iznedrio je rešenje u formi dva međusobno isprepletena objekta, visine 359 metara. Objekat nazvan Lanescraper čini sistem kubusa, koji su, iako što deluju razuđeno, međusobno stabilno povezani, pružajući jasnu vezu kroz sistem objekata.

Koncept isprepletene kule; BIG

Projekat nazvan Urban Tree, koji su izveli MAD Architects i Elenber Fraser ide “nebu pod oblake”. Naime, hotel smešten na samom vrhu zgrade biće oblikovan u formi osvetljenog oblaka. Čitav objekat visine 360 metara, osmišljen je kao planinsko selo. Ukupno 43 sprata bi bilo namenjeno stanovanju dok bi se hotel prostirao na 23 sprata.

Urbano drvo od MAD Architects i Elenber Fraser imaće na vrhu hotel u obliku oblaka

Holandski UNStudio i australijska arhitektonska firma Cox Architecture osmislili su projekat nazvan Green Spine, koji ima javnu baštu na samom vrhu objekta. Green Spine čine dva zarotirana tornja sa terasasto organizovanim vrtovima, gde je viši toranj od 356 metra namenjen stanovanju, dok je u nižem, visine 252 metra smešten kancelarijski prostor i hotel.

UNStudio i Cox Architecture ponudili su Green Spine sa javnim parkom na krovu

Beulah Propeller City, dizajniran od strane Coop Himmelb(l)au i Architectus, projektovan je tako da podseća na propeler. Na vrhu objekat visine 335 metara, nalazi se penthaus sa privatnim vrtom i bazenom. Stambena funkcija je prioritet u ovom objektu, pa se tako stanovi potpuno staklenih fasada prostiru na 46 spratova, dok je hotel na 15 spratova.

Coop Himmelb(l)au i Architectus osmislili su kulu koja izgleda kao propeler

Holandski MVRDV i australijski Woods Bagot predstavili su svoj projekat Stack, kao “međusobno povezan vertikalni grad”, čija bi najviša tačka bila na 359 metara iznad grada. Centralni deo hotela sadržao bi bazen staklenog dna, koji bi bio okružen stepenastim terasama. Druga atrakcija objekta bila bi tropska bašta u kojoj bi stanovnici mogli da uživaju ili da šetaju svoje pse.

MVRDV i Woods Bagot predstavljaju zgradu Stack koja bi na vrhu imala stakleni bazen s pogledom na grad

OMA i brizbejnska firma Conrad Gargett, za razliku od ostalih kandidata više su se fokusirali na podnožje objekta. Samo podnožje objekta karakterišu lučni prolazi koji se mogu videti širom Melburna. Akcenat dizajna stavljen je na nižim spratovima, čija šarena fasada zaista privlači pažnju.

OMA i Conrad Gargett fokusirali su se na podnožje više nego na vrh objekta

Pobednik konkursa i autor buduće Southbank saznaće se tokom avgusta. Obavestićemo vas o rezultatima konkursa. Ukoliko ne želite da propustite vesti s našeg portala, prijavite se na besplatan newsletter (skroz dole desno).

Kad ste već ovde…

Maja Italija u velikom stanu: Raskošni enterijer bogat koloritom i materijalima

0
0

„Ovaj stan ima sve sadržaje koje ima jedna kuća, ali nudi sve pogodnosti koje pruža stan“ rekao je arhitekta koji stoji iza ovog malog remek-dela.

Po projektu arhitektonskog biroa Audax, u užem jezgru Toronta izveden je enterijer za vlasnika stana koji je želeo velik prostor za svoju rastuću porodicu, a pritom nije želeo da se odrekne stila života koje pruža centar grada. Stoga je odlučio da kupi celi sprat u jednoj poslovnoj zgradi i pretvori ga u stambeni prostor.

Stil ali i raspored prostorija u stanu inspirisan je stambenim prostorima kakvi su karakteristični za kvart Mala Italija u Njujorku, koji je sada elitni deo Menhetna. Tako ovaj stan ima formalni foaje, tri spavaće sobe, dva kupatila, kao i dnevnu zonu otvorenog tipa sa trpezarijom i kuhinjom.

Enterijer karakteriše harmonična kombinacija modernih i tradicionalnih elemenata, kao i plava i zelena boja.

Dizajn enterijera ogleda se u harmoničnoj kombinaciji modernih i tradicionalnih elemenata, kao i u istovremenoj upotrebi više boja i materijala. Kako bi se stvorila topla i ušuškana podloga za enterijer, izabran je hrastov parket u slogu riblje kosti kao i klasični oblik vrata koja su višlja od standarda. Tradicionalnim elementima su potom pridruženi moderni elementi poput savremene italijanske kuhinje, a tu su i luksuzni elementi kao što su fotelja Evelyn, trpezarijski sto od Vasarija, trpezarijske stolice Raphael, kao i polica Donatello.

Zimska bašta pretvara se u terasu dnevnog boravka

Zimska bašta je takođe našla svoje mesto u ovom stambenom prostoru što je prilično neobična pogodnost za centar grada. Ona se nalazi odmah pored dnevnog boravka i formirana je staklenim panelima s dve strane. Tokom leta, paneli se otvaraju i dnevna soba dobija proširenje u vidu natkrivene terase. Ovo omogućava ukućanima da uživaju u privatnom parčetu neba… kao da su u kući.

Zatvoren i otvoren režim zimske bašte:

1/2

 

U mirnom delu velikog stana smeštene su spavaće sobe sa svojim pripadajućim kupatilima. U ovom delu enterijera dominiraju zemljani tonovi i nežne pastelne boje.

Kupatilo uz roditeljsku spavaću sobu.

Soba za bebu u viktorijanskom stilu.

Crna tapeta u gostinskom kupatilu? Zašto da ne!

Ovako izgleda soba za dečaka:

Vešernica:

Foto: Erik Rotter via V2com

Kad ste već ovde…

Mostovi okruga Pelješac: Treći pokušaj gradnje mosta koji Hrvatsku razdvaja od BiH

0
0

Otvaranjem dnevnika radova i potpisivanjem zapisnika o uvođenju kineskog konzorcijuma China Road and Bridge Corporation (CRBC) u gradnju, u Stonu, na poluostrvu Pelješac, počela je izgradnja Pelješkog mosta.

Od danas počinje da teče ugovoreni rok za izgradnju mosta, koji će povezati jug Hrvatske s ostatkom zemlje, preko teritorije BiH, i koji mora biti završen za 36 meseci, piše N1.

CRBC je u posao uveden tri meseca pošto je u Dubrovniku potpisan ugovor o gradnji mosta s pristupnim putevima. Evropska unija projekat sufinansira s 357 miliona evra, odnosno sa 85 odsto prihvatljivih troškova. Ukupna vrednost projekta premašuje 526 miliona evra, od čega su prihvatljivi troškovi malo veći od 420 miliona evra.

Ovo je treći put da počinje gradnja Pelješkog mosta. Do 2010. završeno je tri odsto posla – dva stuba koji se sad ruše.

Ovo je treći put da počinje gradnja Pelješkog mosta. Prvi put je gradnju Pelješkog mosta pominjao SDP-ov župan Ivan Šprlje 1997. ali većina ga pamti iz doba premijera Ive Sanadera koji je 2003. obećao da će izgraditi most a 2005. je svečano označio početak gradnje. Dve godine kasnije, 2007, Sanader pred parlamentarne izbore po drugi put svečano otvara gradnju mosta koja je zaustavljena 2010. Do tada je završeno tri odsto posla – dva stuba koji se sad ruše.

Most koji razdvaja?

Predsednik uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić rekao je prilikom uvođenja u posao da se neke stvari još moraju prilagoditi, ali da je to „sastavni deo projekta“. Na pitanje može li tužba Bosne i Hercegovine zaustaviti radove, odgovorio je: „Mi smo ovde operativci, deo koji se odnosi na tužbu BiH je politika“.

Iako je Republika Hrvatska od Evropske komisije dobila novac za gradnju, u BiH se ta odluka osporava i podseća da Predsedništvo nikada nije dalo saglasnost za gradnju Pelješkog mosta koji bi zatvorio pristup otvorenom moru u Neumu i odsekao Bosnu i Hercegovinu od međunarodnih voda. Stručnjaci upozoravaju da se prvo mora utvrditi međudržavna granica na moru, odnosno u neumskom akvatorijumu, piše Slobodna Evropa.

Traže se radnici iz Srbije

Kako smo ranije pisali, na birou za zapošljavanje u Dubrovačkoj-neretvanskoj županiji nema nijednog građevinskog inženjera, ali moguće je da će kineska kompanija pokušati da privuče dobre radnike dobrim platama i ostalim benefitima. Procenjuje se da u Hrvatskoj trenutno nedostaje nekoliko hiljada građevinaca, najpre zbog znatnog odliva rade snage iz ove zemlje u poslednjih nekoliko godina. Tako će, po svemu sudeći, Pelješki most graditi radnici iz Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije.

Kad ste već ovde…

Traži se muškarac arhitekta da u suknji prošeta po zgradi koju je projektovao

0
0

Trend providnih podova u javnim zgradama odavno je uzeo maha. No, konačno je neko skrenuo pažnju javnosti na jednu sasvim očiglednu manu kod ovakvog rešenja.

Prašina se, kao što to obično biva, digla nakon jednog kratkog tvita koji je postavila novinarka Carolina A. Miranda iz kulturne redakcije Los Anđeles Tajmsa. „Ideja: Od svih muških arhitekata bi trebalo tražiti da se prošetaju po sopstvenim zgradama u suknji“, glasio je njen komentar koji je izazvao lavinu komentara i veliku podršku od strane ženske arhitektonske zajednice. Štaviše, pojedine dame su predložile da bi ideju trebalo proširiti i ubaciti i visoke štikle „u miks“, pa čak i dečja kolica.

Suknja na usijanom providnom podu

Iako ideja na prvi pogled nekome može delovati šašavo, iza njega stoji kritika koja je sasvim na mestu. Iako se poslovne zgrade projektuju tako da budu pristupačne i muškarcima i ženama, pojedina rešenja u dizajnu jednostavno nisu pogodna za sve i potrebno je samo malo razmisliti da bi se videlo zašto. Iako se to ne govori naglas, od poslovne žene se prosto očekuje da u svakom momentu izgleda profesionalno, pa čak i atraktivno jer joj to dodatno daje na ugledu. Na sve to, ženska poslovna odeća prosto uključuje i suknje koje je nezgodno nositi kada hodate po providnom podu!

Međutim, nisu samo poslovno-komercijalne zgrade problematične. Ovaj problem prisutan je i na arhitektonskim fakultetima širom sveta. Jedan od učesnika u ovoj tviter diskusiji, John Hill sa platforme Archidose, ukazao je na dizajn katedre za arhitekturu državnog koledža u Njujorku koju je projektovao arhitekta Rafael Vinoly, a završena je 2009. godine. Jedan o učestalih komentara na tviteru odnosio se upravo na to da bi savremene arhitekte u 21. veku „trebalo da znaju bolje“.

No, ma koliko providni podovi bili učestali u zgradama arhitektonskih fakulteta u Americi, zanimljiv je podatak da u poslednjim godinama preko 40% arhitektonskih diploma biva uručeno ženama koje kroz iste ove hodnike prolaze čvrsto držeći suknju u rukama da se ni slučajno ne rašire u nezgodnom momentu.

U grupu sličnih „nenamerno šovinističkih“ enterijera spadaju i brojne „instagram-friendly“ građevine poput futurističkih Apple prodavnica i drugih popularnih objekata. I, u suštini, svi enterijeri koji u sebi sadrže primamljive staklene stepenice.

Čik se ovde popni u suknji! Nova Apple prodavnica u Šangaju (Bohlin Cywinski Jackson Architects)

Pametniji dizajn

Američka kritičarka Joanne McNeil najbolje je sumirala ovu problematiku u svom radu objavljenom još 2010. godine. Tada je rekla:

„Ako bih htela da otvorim nekakvu prodavnicu i za tu priliku unajmim arhitektu i on mi donese nacrte koji uključuju staklene stepenice, rekla bih mu da odlazi i da mi se više ne vraća. Ako arhitekta nije dovoljno intuitivan da shvati da bi ženama u suknjama moglo da bude neprijatno dok hodaju u takvom prostoru (bilo to staklo zamućeno ili ne) ko zna kakve bi druge greške napravio u istom projektu?“ 

Izvor: LA Times

Kad ste već ovde…

Marušićev vrtić Plava ptica u trci za najlepšu beogradsku lepoticu

0
0

U naselju Cerak, 2011. godine nikao je vrtić koji je pobrao brojne nagrade i priznanja. Ove godine ponovo je u žiži javnosti jer je se nalazi u izboru za najlepšu zgradu izgrađenu u poslednjih 25 godina.

Po projektu Milenije i Darka Marušića u Ceraku je podignuta kombinovana dečija ustanova Plava ptica. U pitanju je izuzetno arhitektonsko delo kojim su se postavili novi kriterijumi u projektovanju i realizaciji objekata javne namene u Srbiji.

Ova građevina nije značajna samo zbog svojih izuzetnih estetskih i funkcionalnih vrednosti, već je takođe od izuzetnog značaja jedna skrivena, posebna vrednost ovog prostora – njegova edukativna vrednost. Autori su sami naveli da je ideja vodilja u projektovanju, građenju i opremanju ove kuće za decu bila inspirisana jednom švedskom poslovicom koja glasi: Dete ima tri učitelja: prvo – drugu decu, drugo – učitelja i treće – prostor.

Dete ima tri učitelja: prvo – drugu decu, drugo – učitelja i treće – prostor.

Vrtić Plava ptica osvojio je godišnju nagradu Udruženja arhitekata Srbije za najuspešnije delo iz oblasti arhitekture za 2011. godinu jer kako se navodi u saopštenju žirija „predstavlja značajan korak u približavanju društva tokovima savremene arhitekture, promovišući je kao značajan i uticajan fenomen koji učestvuje u kreiranju opšteg kulturnog ambijenta.“

Kombinovana dečija ustanova Plava ptica, naselje Cerak; autori: Darko Marušić, Milenija Marušić; godina: 2011; foto: Miloš Martinović

Koliko visoko može da leti Plava ptica?

Vi ste pitate! Čekamo vaše glasove u Izboru za najlepšu zgradu u Beogradu izgrađenu u poslednjih 25 godina. Glasajte ovde.

Šta je još na spisku?

Započnite glasanje


Produženo glasanje! Još 7 dana za izbor najlepše zgrade u Beogradu

0
0

Usled velikog interesovanja javnosti, rok za glasanje u izboru za najlepšu zgradu prestonice produžen je za nedelju dana.

Skoro 4.000 glasova stiglo je u protekle dve nedelje u Izboru za najlepšu zgradu u Beogradu u poslednjih 25 godina kojeg organizuje naš portal, a brojni komentari i reakcija publike govori da smo napravili pravi korak u identifikaciji vredne arhitekture u našoj prestonici. Pošto interesovanje za glasanje ne jenjava, a kako bismo omogućili svima koji su zainteresovani da daju svoj sud o predloženim građevinama, odlučili smo da produžimo rak za glasanje za još 7 dana.

Dakle, glasanje u Izboru za najlepšu zgradu u Beogradu u poslednjih 25 godina trajaće do 7. avgusta nakon čega ćemo proglasiti pobednika. Niste još glasali? Glasajte ovde.

Zgrade na spisku

Započnite glasanje

U Kini podignut pešački most koji donosi sreću prolaznicima poput amajlije

0
0

Novi neobični pešački most nikao je u stambenoj četvrti kineskog grada Čengdua. Most je sagrađen preko jednog prometnog bulevara i spaja dva stambena bloka s obližnjim gradskim parkom. 

Most je pušten u saobraćaj ove godine, a projektovale su ga arhitekte iz studija ZZHK Architects. Dizajn mosta inspirisan je tradicionalnim kineskim duvačkim instrumentom koji se sastoji od nekoliko frula različitih veličina spojenih u jednu celinu. Pravljen od bambusovog drveta, ovaj instrument stvara izuzetno lep i smirjuć zvuk, a postoje i moderne verzije ovog instrumenta koje se prave od plastike, metala ili slonovače.

No, uticaj kineskog folklora na ovaj objekat se ne završava tu. Kada se posmatra iz vazduha, postaje očigledno da je most uvijen u tako da podseća na Ruyi, tradicionalni kineski simbol za koji se veruje da donosi sreću. Samim tim, smatra se da most ovakvog oblika donosi sreću prolaznicima i da preko njega sve ide „kao po loju“.  Iz tog razloga je most već dobio naziv „Most Ruyi“.

Kada se posmatra iz vazduha, most je uvijen kao tradicionalni kineski simbol koji donosi sreću.

Rampe za prilaze

Sa pomenutog bulevara na most vode dva ulaza, a da bi se kretanje olakšalo pešacima, oba uspona su  postavljena spiralno, sa nagibima od 1:4 do 1:12. Na krajevima mosta takođe su postavljeni i posebni biciklistički usponi sa nagibom od 1:12.

Konkurs za projekat pešačkog mesta na ovoj lokaciji otvoren je 2016. godine u cilju poboljšanja pejzažne arhitekture u, kako je mediji nazivaju, high-tech zoni u gradu Čengdu. U njegovom stvaranju učestvovao je i državni institut za inženjering i dizajn.

Amajlija za ceo komšiluk

Ovaj objekat deluje još spektakularnije tokom noći kada je obasjan šarenim LED svetlima.

Crteži mosta

Nacrte objekta pogledajte u posebnoj galeriji (klik za sliku u punoj veličini):

 

 

Izvor: ArchDaily, Foto: ZZHK Architetects

Kad ste već ovde…

Kako je pravljena čelična porše skulptura

0
0

Dvadeset jedna tona čelika nosi težinu 6 automobila na visini od 52 metra!

Ovog jula održan je jubilarni 25. Festival brzine koji se tradicionalno održava u Engleskoj, u Zapadnom Saseksu. U pitanju je veliki događaj za sve ljubitelje brzine jer pored trka, to je ujedno i jedna veoma neobična izložba klasičnih automobila.

Tokom ovih 25 godina britanski umetnik i dizajner Džeri Juda, imao je zadatak da osmisli spektakularne skulpture koje su činile centralno obeležje festivala. I ovog puta angažovan je za isti posao, a tema mu se nametnula sama: ove godine obeležava se 70 godina od lansiranja prvog poršea – legendarnog modela 356.

Skulptura visoka 52 metra postavljenja je ispred kuće Goodwood, centralnog objekta ovog događaja, i to tako da se može videti sa svih strana festivala. Međutim, veoma je interesantno njeno konstruktivno rešenje jer ova skulptura počinje čeličnim stubom širine svega 98 milimetara. Stub, koji izgleda kao vreteno, raste u visinu a potom se širi u sedam grana na koje je okačeno šest poršea, koji spektakularno vise na samom vrhu, dok sedma grana stremi direktno ka nebu.

Čelični stub, koji izgleda kao vreteno, u svom dnu je širok svega 98 milimetara.

Iako je veoma visoka, skoro kao beogradska Palata Albanija, skulputura od 52 metra deluje veoma lagano. Samo 21 tona čelika nosi težinu automobila koja zajedno iznosi 6 tona. Geometrija je zasnovana na krnjem oktaedru, obliku koji je dozvolio pozicioniranje šest automobila na svojim krajevima, sa bazom u nivou tla i šiljkom na samom vrhu. Sve grane su napravljene kao heksagonalni cevasti profili koje su pružili čvrstoću i stabilnost, a pravili su se od laserski sečenih metalnih ploča. Statički proračun skulpture uradila je kompanija Diales, dok ju je izvela firma Littlehampton Welding.

Naravno, ovakva konstrukcija stoji zahvaljujući sistemu čeličnih zatega. Međutim, osam kablova deluje veoma lagano tako da se teško mogu i videti što značajno doprinosi da ova skulptura deluje još dramatičnije.

Poršei koji prkose gravitaciji

Na stubu je okačeno šest modela poršea: 356 (prvi porše napravljen 1948), 917 (kojeg je vozio Stiv Mekvin u filmu Le Mans), 959 (pobednik trke Pariz-Dakar iz 1987), 918 Spyder (hibridni auto iz 2015), 919 (Le Mans prototip iz 2015) kao i  911R (limitirana verzija automobija iz 2016).

Foto: David Barbour via V2com

Kad ste već ovde…

Rekonstrukcija Kule Nebojša

0
0

Proslavljena rekonstrukcija na Kalemegdanu iz 2010. godine našla se u izboru za najlepšu građevinu u prestonici u poslednjih 25 godina. Glasajte do 7. avgusta!

Iako je grad bogate prošlosti, Beograd nema mnogo sačuvanih spomenika kulture, a i ono što ima preskromno je zaštićeno, pa nema presedana koji bi se mogli slediti ili nagrađivati. U svom radu Jovan Mitrović, Dejan Miljković i Branko Pavić pošli su od savremenog koncepta koji se uveliko primenjuje tako što se čuva izvorni spomenički karakter, a u nove funkcije uvode novi sadržaji.

Usamljena na brisanom prostoru, Kula Nebojša se sada našla u prostranijem urbano-arhitektonskom ansamblu dve prisno spojene celine naslonjene na kalemegdanske bedeme. Jednu čini kula sa nedirnutom volumentarnošću, a drugu novi arhitektonski trakt, profana prizidnica koja se sastoji od svečanog vestibila u kojem su smešteni prijemni pultovi i kamerne sale za razne svečane i radne skupove, napisao je Mihajlo Mitrović u knjizi Arhitektura Beograda 1950-2012.

Autori rekonstrukcije Kule Nebojša dobitnici su priznanja Društva arhitekata Beograda „Arhitektonski događaj godine“ za 2011. godinu.

Rekonstrukcija Kule Nebojša, donji Kalemegdan; Autori: Jovan Mitrović, Dejan Miljković i Branko Pavić; godina: 2010; foto: Miloš Martinović

Rekonstrukcijom do prvog mesta?

Ukoliko vam se sviđa ova rekonstrukcija, možete glasati za nju u Izboru za najlepšu zgradu u Beogradu u poslednjih 25 godina ovde.

Šta je još na spisku?

Započnite glasanje

Transformacija broda u butik hotel za goste željne avanture

0
0

Usidren u prvom plutajućem parku u Londonu, Boathouse je novi hotel koji je namenjen gostima sa istančanim ukusom za dizajn.

Boathouse je osmišljen kao hotel sa jednom spavaćom sobom, s tim što fleksibilan prostor u skandinavskom dizajnu omogućava da na brodu odsedne i do četiri osobe, tako što se dnevni boravak lako transformiše u dodatnu spavaću sobu. Boraveći na ovom brodu možete angažovati i privatnog kapetana, kao i kuvara, zatim i instruktora joge, ali se možete i uputiti u istraživanje grada koristeći bicikle koji su parkirani na palubi.

The Boathouse London su u saradnji sa kompanijom Made.com kreirali neobičan hotel usidren na trgu Merchant u zapadnom Londonu, piše Contemporist.

Enterijer broda, izveden u skandinavskom stilu, kojim dominira drvo, dizajnirala je Kate Hanton.

Na prelazu između relativno prostrane kuhinje, otvorenog koncepta i ušuškanog dnevnog boravka, nalazi se peć na drva, koja pruža prijatnu i toplu atmosferu i tokom hladnih londonskih dana.

Uski hodnik vodi ka spavaćoj sobi i kupatilu, koje osim tuš kabine ima i kadu u kojoj se možete potpuno opustiti.

Prostrana paluba broda, koji je dugačak 18 metara, opremljena je masivnim trpezarijskim stolom koji može da ugosti veći broj ljudi nego u smeštajnom delu, tako da se ovde mogu organizovati i proslave.

Foto: The Boathouse London

Kad ste već ovde…

Korbizjeova vila Savoj tone u danskim fjordovima

0
0

Da li modernizam ali i svi savremeni principi i načela života koji su do sada važili doživljavaju brodolom? Instalacija Flooded Modernity pokušava da to pitanje stavi u prvi plan.

Pitanje koje se postavlja kroz predstavljenu instalaciju danskog umetnika Asmunda Havsteen-Mikkelsena jeste: Da li treba potopiti rad pionira moderne arhitekture ili ne?

Neminovno je da će svaki čuveni umetnik ili arhitekta imati one koji podržavaju njegov rad ali i one koji ga osporavaju. Međutim, rad Le Korbizjea proteklih godina često se dovodio u pitanje počev od izložbe Toma Sachsa na venecijanskom Bijenalu 2010. godine, pa sve do digitalnih kolaža Xaviera Delorya. Rad pionira moderne arhitekture je kritikovan, dekonstruisan i vandalizovan, piše Domusweb.

Nakon skandala s Fejsbukom, Brexitom i izborom Trampa za predsednika SAD, svi principi su pod znakom pitanja pa zašto isto ne bi bilo i s principima savremene arhitekture.

Do takve reakcije na njegov rad došlo je verovatno zato što se na fakultetima širom sveta rad Le Korbizjea često idealizuje, a pritom se ne osvrće dovoljno na nove pristupe u arhitekturi. Možda i zato što je čuveni arhitekta jednostavno bio (prevelika) ikona prošlog veka, s veoma izraženom ličnošću… a i naočarima. Naravno, u svemu tome ima i puno sujete, međutim ovaj umetnik je kritiku modernizma pokrenuo iz drugih pobuda.

U slučaju instalacije Flooded Modernity, danski umetnik je predstavio kolaps vile Savoj kao simbola modernizma koji je došao s Korbizjeom. Nakon skandala kao što su Cambridge Analytica, Brexit i izbora Donalda Trampa za predsednika Sjedinjenih Američkih Država, svi principi su pod znakom pitanja pa zašto isto ne bi bilo i sa principima savremene arhitekture.

Danski umetnik je napravio repliku simbola modernizma u razmeri 1:1 i to od drveta, koja će plutati duž obale grada Vajle sve do 2. septembra, do kada traje festival Floating Art.

Dakle, ne brinite. Originalna vila Savoj od betona i dalje stoji bezbedno u predgrađu Pariza, dok ova drvena verzija poziva javnost i arhitekte da preispitaju principe koji doživljavaju brodolom.

Foto: Asmund Havsteen-Mikkelsen

Kada ste ovde pogledajte:

Rešenje za gužve? Švajcarci grade auto-puteve na sprat

0
0

U cilju rešavanja problema s gužvama u saobraćaju, ove zemlja namerava da gradi auto-puteve na dva sprata poput onih u Aziji.

Projekat dvospratnih auto-puteva, kakvih već ima u azijskim zemljama, prošao je vladu. Broj sati provedenih u saobraćajnim zastojima u Švajcarskoj kontinuirano raste, pa su Švajcarci su na auto-putevima stajali oko 26.000 sati zbog gužvi, piše Tanjug.

Šef Savezne službe za saobraćaj Jirg Retlisberger namerava da jedan deo auto-puta A1 u Limatalu bude dvospratni. Vlada je već odobrila jedan projekat, koji treba da poveća kapacitet vozila na auto-putu A4 u Šafhauzenu.

Previše benzina u krvi

Reakcije na najavu su podeljene, jer Zeleni odbijaju dvospratne auto-puteve, optužujući Retlisbergera da „ima više benzina u krvi nego budućnosti u glavi“. Zeleni smatraju da su dvospratni auto-putevi velika pogrešna investicija, koja je u suprotnosti sa Sporazumom o borbi protiv klimatskih promena iz Pariza.

Međutim, Udruženje uvoznika automobila ukazuje da su Švajcarskoj odavno potrebni dvospratni auto-putevi. Oni ističu da su takvi auto-putevi rešenje za problem gužvi. Iz Udruženja ukazuju da bi gornji sprat mogao biti auto-put sa manje izlaza i ulaza, a da bi donji mogli da koriste kamioni.

Kad ste već ovde…


Kako je korupcija u Meksiku prekrojila projekte za socijalna naselja

0
0

Od početka 2000-ih, meksička vlada je potrošila preko 100 milijardi dolara na izgradnju socijalnih stambenih jedinica za najsiromašnije građane zemlje. Danas vidimo da ovi projekti ne pokrivaju ni najosnovnije ljudske potrebe.

U praksi se pokazalo je ovaj ambiciozni program bio osujećen korupcijom koja je dovela do lošeg urbanističkog planiranja i upotrebe neadekvatnih graditeljskih metoda. Rezultat ovakve gradnje predstavljaju stotine copy-paste kućica, od kojih su mnoge ostale bez vodovodne i kanalizacione mreže.

Ovo je slika uznemiravajuće stvarnosti koja se može videti samo iz vazduha.

Magazin Wired je u jednom od skorašnjih članaka objavio fotografije na kojima se tačno vidi kako ovi objekti u realnosti izgledaju. Slike su delo meksičkog fotografa koji se zove Jorge Taboada.

On je još pre nekoliko godina uvideo koliko ovi stambeni blokovi izgledaju nehumano, naročito kada se posmatraju iz vazduha. Uniformne kućice poslagane su u ustrojene pravougaone blokove i prošarane tek po kojim drumom, bez ikakvog slobodnog prostora za kretanje pešaka i bez ijednog jedinog drveta na vidiku. Do sada je izgrađeno nekoliko hiljada ovakvih kuća u predgrađima glavnih industrijskih gradova Meksika.

Skupo plaćene copy-paste kućice; foto: Jorge Taboada

Zlobni raj

„Ovo je slika uznemiravajuće stvarnosti koja se može videti samo iz vazduha“, izjavio je Taboada, inače nesuđeni arhitekta koji se tokom studija preusmerio na arhitektonsku fotografiju.

„S jedne strane uočavam lepotu ove arhitekture, njene monohromatske pejzaže i fraktalne oblike. Ali, onda se prisetim da ima ljudi koji tamo žive i koji trpe posledice depersonalizacije stanovanja. Velike građevinske kompanije, bez adekvatnih propisa od strane vlade, gradile su male ili nepostojeće parkove i rekreacijske prostore. Sve su to male, betonske kocke u kojima je izuzetno toplo tokom leta, a gde dvorište ne postoji. Zovem ih zlobnim rajevima„, zaključuje Taboada koji će seriju svojih fotografija uskoro predstaviti na izložbi u Hamburgu.

Kad ste već ovde…

Jarbol u Beogradu ili istorija arhitektonskog nadmudrivanja

0
0

Tokom minulih vekova, vladari širom sveta su se međusobno utrkivali ko će izgraditi veći i viši hram, obelisk, kulu, grobnicu, a u poslednje vreme poslovnu zgradu. Sada je na red došlo nadmetanje u visini jarbola nacionalne zastave.

Ponovo se u javnosti pojavila vest da će na Ušću, u novoprojektovanom parkovskom kompleksu, Beograd dobiti 120 metara visoki jarbol sa zastavom. Takođe, nakon godinu dana je cena projektovanja i izvođenja ovog, ali nekoliko drugih manjih jarbola, povećana za nešto manje od miliona evra. Zašto kult zastave ima baš toliku cenu i zbog čega je gradska uprava spremna na ovaj građevinski poduhvat?

Još davne 1818. godine, Vuk Stefanović Karadžić je u svom kapitalnom delu – Srpski rječnik istolkovan njemačkim i latinskim riječima, među 26.270 reči uvrstio i reči kurčenje, kurčevit, sa objašnjenjem da ova reč bliže opisuje naprasitu, nadmenu, razmetljivu, prkosnu i inatnu osobu. Ovim je pre svega mislio na Srbe i druge balkanske narode, koji svi manje-više, poseduju ovu osobinu. Međutim, kada je reč o arhitekturi, ovom rečju se može nazvati izgradnja i mnogih velelepnih građevina. A ovaj epitet im se može nadenuti iz najmanje dva razloga. Prvo, mnoge građevine su zidane u gabaritima koji su prevazilazili bilo kakvu funkcionalnu potrebu, to jest, primarna potreba je bila prikazivanje moći i ugleda njihovih poručilaca (careva, kraljeva, faraona itd.). Drugi, mnoge građevine su zidane u visinu i često imale falusoidni oblik, ali naravno sa mnogo dubljim filozofskim, mističnim i religioznim značenjem, koji je prevazilazio puku formu. Tokom minulih vekova, moćni vladari su se međusobno utrkivali ko će izgraditi veći i viši hram, obelisk, kulu, grobnicu, a u poslednje vreme poslovnu zgradu. Ne zaboravimo i nadmetanje u visini jarbola nacionalne zastave. Kurčenje ne jenjava tokom vekova, samo se polje nadmetanja menja kroz istoriju.

Sve započinje izgradnjom piramida i obeliska u Egiptu, kao i drugih sličnih građevina u Vavilonu.

Možemo ugrubo reći da sve započinje izgradnjom piramida i obeliska u Egiptu, kao i drugih sličnih građevina u Vavilonu. Međutim, prava ekspanzija počinje u antičkom grčkom i rimskom periodu. Zidane su grobnice, a popularne su bile i statue. Najpoznatija od njih, Kolos sa ostrva Rodos, bio je visok oko 33 metra, a pratila ga je statua cara Nerona u liku boga Sola (oko 30 metara) i statua cara Konstantina (oko 12 metara). Zatim na red dolaze romaničke i gotičke katedrale, kojima su se evropski vladari utrkivali u svojoj moći, ali i ljubavi prema Bogu. Ideja je bila približiti se što više nebeskim visinama, čime bi molitve Bogu bile bliže i svesrdnije. Zanimljiva ideja, od koje su najviše koristi imali graditelji ovih katedrala.

Kolos sa ostrva Rodos, bio je visok oko 33 metra

Čiji je viši minaret

Ni islamski svet nije bio lišen ovih nadmetanja. Nakon jedne velike pobede, osmanski sultan Ahmed I odlučio je da Carigradu podari džamiju dostojnu Aja Sofije, vizantijske crkve koja je uveliko bila pretvorena u islamsku bogomolju, okružena s četiri minareta. Da bi svojim poduhvatom nadmašio svoje prethodnike, sultan je izgradio takozvanu Plavu džamiju, koju je okruživalo do tada najveći broj minareta – šest. Ovim poduhvatom je razljutio vladare Meke, svetog centra hodočašća i molitve, čija džamija je imala takođe isti broj minareta. Postavljen je uslov – ili će jedan minaret u Carigradu biti srušen ili će džamija u Meki dobiti sedmi minaret. Ishod nam je poznat, a ista džamija u Meki je vremenom nekoliko puta doziđivana, pa sada poseduje devet, a uskoro će dobiti još dva. Čisto da se zna ko ima najviše ljubavi i vere u Alaha…

Šest visokih minareta na Plavoj džamiji; foto: K Wong, Flickr

Kraj 19. veka prevazilazi verska nadmetanja, ali zato na scenu stupaju nacionalna.

Tu nekako dolazimo i do naše istorije, gde srpski narod, kojem je bilo zabranjeno da crkve po visini nadmašuju osmanske minarete, konačno 1840. godine dobija prvu modernu crkvu sa zvonikom – Beogradsku Sabornu crkvu. Od tada, srpske crkve u ustaničkoj Srbiji počele su da dobijaju sada već prepoznatljivu i ustaljenu formu, ali kao i one koje su podizali ktitori po Austriji, po visini su počele da se nadmeću sa onim hramovima iz njihovom okruženja. U Kneževini Srbiji su se Karađorđevići nadmetali sa Obrenovićima, dok su se u Budimpešti i Sentandreji, Srbi nadmetali sa Grcima, Rumunima, ali i drugim nepravoslavnim narodima i konfesijama.

Kraj 19. veka prevazilazi verska nadmetanja, ali zato na scenu stupaju nacionalna. Nacionalni ponos i skulpturu koja je do današnjih dana ostala kao prepoznatljiv simbol američke nacije – Kip slobode, Amerika dobija 1886. godine, kao poklon Francuske. Koju godinu kasnije, 1889. godine, inženjer koji je projektovao konstrukciju Kipa slobode, Gistav Ajfel, realizuje svoje životno delo i prepoznatljivi simbol Pariza i cele Francuske – Ajfelovu kulu. Ona ostaje do 1930. godine najviša svetska građevina sa svojih 300 metara visine.

Ajflelov toranj ostaje najviša svetska građevina do 1930. godine; foto: Matt Milton on Unsplash

Od Palate Sovjeta do Burž Kalife

Po uzoru na Francuze, a mnogo više Amerikance, Sovjeti su takođe želeli da izgrade svoju građevinu, koja bi po svojim gabaritima prevazišla sva dotadašnja ostvarenja. Palata Sovjeta, čiju izgradnju je prekinuo Drugi svetski rat, trebalo je da se uzdigne na oko 500 metara, a sama statua Lenjina, koja bi bila postavljena na vrhu građevine, bila bi viša od Kipa slobode. Ovo je bio pokušaj prikazavanja superiornosti komunizma nad kapitalizmom, čiji ishod nam je takođe poznat.

Kada je 1930. godine Ajfelova kula pala na drugo mesto rang liste najviših građevina, na pobedničkom postolju pojavila se prva poslovna zgrada, koja je time označila početak trke u izgradnji najviše svetske poslovnice. Bila je to zgrada Empire State Buildinga s visinom od 380 metara. Nakon ove njujorške zgrade, u svetu započinje trka koja i dalje traje. S Burž Kalifom smo 2008. godine došli do 828 metara, a zamišljeni cilj kao da je prvi kilometar. Kada pogledamo listu najviših svetskih zgrada, primetićemo da se one nalaze u državama s vodećim svetskim ekonomijama – Emirati, Kina, Amerika, Malezija, Rusija i Saudijska Arabija, što je i prirodno jer je za podizanje bilo kakve građevine od preko 300 metara potrebna pozamašna suma novca. A tu je i efekat sujete i investitorskog prestiža jer nije uvek neophodno zidati u visinu zbog nedostatak građevinskog prostora, što se može videti u Dubaiju.

Najviše zgrade u svetu

Jarbol i kult zastave

U novije vreme dolazi do sve prisutnijeg kulta zastave, sveprisutnog u mnogim konzervativnim državama sa autoritarnim vladarima, koji se ironijom okolnosti pojavljuje nakon Drugog svetskog rata u Americi. Iako demokratski uređena, Amerika je konstantno radila na promociji kulta svoje zastave, stvarajući tako besmrtni brend i simbol slobode, snova i uspeha za mnoge ljude širom sveta. Počevši od istorijskog konteksta, kao što je Obelisk u Vašingtonu, izgrađen krajem 19. veka (još jedna falusoidna konstrukcija) koji je okružen jarbolima sa američkim zastavama ili spomeniku iz 1954. godine koji prikazuje postavljanje američke zastave na ostrvu Ivo Džima, nakon velikih borbi 1945. godine između američkih i japanskih vojnika. O delima iz oblasti slikarstva, stripa, filma ili animiranog filma, koji nastaju za vreme ili nakon Drugog svetskog rata, a u kojima je prisutna američka zastava, ne moramo praviti posebnu analizu.

Obelisk u Vašingtonu: Amerika je prva krenula sa kultom zastave

Amerika je konstantno radila na promociji kulta svoje zastave, stvarajući tako besmrtni brend i simbol slobode, snova i uspeha za mnoge ljude širom sveta.

Nama najbliža država, koja ima veoma razvijen kult zastave je Turska. Tursku zastavu možete videti na svim mogućim i nemogućim mestima širom države, bez obzira da li je u pitanju neki memorijalni kompleks ili park sa dečijim igralištem. Naravno, kada su pitanju mesta velikih istorijskih okolnosti ili koje druge markantne lokacije, poželjno je posaditi što viši jarbol sa što većom zastavom, kako bi patriotske emocije prolaznika bile što jače. Ovo je recept za autoritarne režime, poput onog u Saudijskoj Arabiji, Severnoj Koreji ili Azerbejdžanu, koje su zaista vodeće po broju i visinama jarbola pobodenih na njihovom tlu.

Kada država zapadne u krizu patriotizma nije ni loše primeniti ovaj placebo efekat, ali da li je baš potrebno da taj efekat bude visok kao američki (120m) i da ga zidaju inostrane kompanije? U cenu i ne ulazim jer zidanje ovakvog urbanog repera svakako ne može biti jeftino.

Kad ste već ovde…

Objekat socijalne zaštite Sunce u trci za najlepšu beogradsku zgradu

0
0

Zgrada u opeci našla se na listi 20 najlepših zgrada u Beogradu izgrađenih u poslednjih 25 godina. Vašim ocenama izglasaćemo najbolju od njih!

Po projektu arhitekte Predraga Milutinovića, 2012. godine na Bežanijskoj kosi nikao je objekat socijalne zaštite Sunce. U pitanju je kubusna zgrada kojom dominira opeka kao primarni građevinski materijal, a koja je objektu dala toplu notu. Već sledeće godine Sunce dobija nagradu kompanije Novosti, kada je arhitektica Zorica Savičić obrazložila da ova zgrada „uspostavlja nove standarde u rešavanju objekata socijalne zaštite, a istovremeno je značajno arhitektonsko delo. Ovakav tip objekta nije skoro realizovan u našoj sredini i time je uspeh autora veći.“ – zaključuje se u komentaru.

Objekat Sunce karakteriše svedeno i minimalistički arhitektonsko oblikovanje, ali to ne znači da je on izgledom hladan. Zapravo on zrači toplinom i udobnošću, što je i primarna funkcija ovakvog jednog objekta socijalne zaštite. Zbog toga je ovo uspešno arhitektonsko delo!

Objekat socijalne zaštite Sunce, Bežanijska kosa, Autor: Predrag Milutinović; godina: 2012; foto: Miloš Martinović

Sunce do zvezda?

Vašim ocenama zgrada Sunce može dostići zvezde i osvojiti prvu nagradu u Izboru za najlepšu zgradu u Beogradu u poslednjih 25 godina, ali je potrebno da glasate – ovde.

Šta je još na spisku?

Započnite glasanje

Hotel bez zidova i krova: Ovaj švajcarski smeštaj nudi samo ono što vam je stvarno potrebno

0
0

Luksuz koji vam ovaj hotel nudi jeste najlepši pogled na zvezdano švajcarsko nebo ili prelepe alpske predele.

Od 2016. do 2017. godine turistička organizacija Švajcarske je u svoju ponudu uvrstila i veoma inovativno, a ujedno i atraktivnu vrstu smeštaja – hotel Null Stern.

Ovaj hotel bez zidova i krova, sa platformom na kojoj je krevet sa noćnim stočićima, zapravo je instalacija konceptualnih umetnika Franka i Patrika Riklina. Ali to ne znači da ne možete da ga bukirate. Zapravo na listi čekanja se nalazi 4.500 ljudi, a sve što ovaj hotel nudi jeste najlepši pogled na dolinu Safien i zvezdano nebo kada padne noć. Nakon dve uspešne sezone, pokazalo se da je koncept Zero Real Estate, zapravo veoma uspešan.

Nakon dve uspešne sezone, pokazalo se da je koncept Zero Real Estate, zapravo, veoma uspešan.

Na raspolaganju su tri “apartmana” postavljena u živopisnom prirodnom okruženju, a tu je i batler koji dočekuje goste i dostavlja im doručak, piše Designboom.

Ukoliko gosti ne budu imali sreće, i za vreme njihovog boravka budu loši vremenski uslovi, na raspolaganju im je smeštaj u obližnjim alpskim kolibama ili stara farmerska kuća.

U skladu s prirodom

Izveštaj World travel & tourism council (WTTC) iz 2017. godine pokazuje da je globalna turistička industrija ostvarila prihod od 7.600 milijardi američkih dolara, što je 10,2% ukupnog svetskog BDP. Takođe, ova grana industrije je ostvarila i zaposlenje za 292 miliona ljudi tokom 2016. godine, što znači da je svako deseto radno mesto u oblasti turizma i ugostiteljstva.

Imajući u vidu ove podatke, Zero real estate predstavlja koncept koji je ujedno i održiv, a na najbolji način nudi posetiocima upravo ono zbog čega su i došli – uživanje u prirodi.

Više informacija o hotelu pronađite na ovom linku.

Kad ste već ovde…

Troje dece u maloj dečijoj sobi? Evo konstruktivnog rešenja!

0
0

Navikli smo na krevete na sprat, ali šta kažete na krevet na dva sprata?

Dizajnerska kompanija iz Bruklina, Casa Kids, koja se bavi dizajniranjem dečijih soba i generalno soba po meri, osmislila je zanimljiv krevet u kojem mogu spavaju troje dece. Osim prostora za spavanje ovaj komad nameštaja sadrži i mnoštvo prostora za skladištenje. Pogledajte kako to izgleda:

Ovaj krevet na dva sprata, dizajniran je tako da svako dete ima svoj kutak, a završnica u beloj boji u kombinaciji sa drvetom, usmerena je na očuvanje moderne i svetle atmosfere u sobi, piše Contemporist.

Iako krevet deluje veoma kompaktno, on se može rasklopiti i ponovo iskoristiti u drugom prostoru.

Do drugog i trećeg kreveta vode sa svake strane zasebne stepenice, u koje su ugrađene duboke fioke. Zbog oblika stepeništa u formi slova L, stvoren je prostor i za ugradnju manjeg garderobera. Kako bi se prostor dobio svetla, ploča iznad garderobera je delimično ošupljena, ispunjena pleksiglasom pa je tako omogućeno propuštanje dnevne svetlost bez ugrožavanja stabilnosti konstrukcije.

Konzolno fiksirane table služe kao noćni stočići za držanje čaše sa vodom, knjige ili lampe, pa se deca sa viših kreveta ne moraju spuštati niz stepenice, ako na primer ožedne u toku noći.

Kad ste već ovde…

Viewing all 6720 articles
Browse latest View live




Latest Images

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.7.0 by Vimeo.com, Inc.

HANGAD

HANGAD

MAKAKAALAM

MAKAKAALAM

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Doodle Jump 3.11.30 by Lima Sky LLC

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.1 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Vimeo 10.6.0 by Vimeo.com, Inc.

Re:

Re:

Re:

Re: