Quantcast
Channel: Gradnja
Viewing all 7398 articles
Browse latest View live

Najlepša novosadska vila uskoro će zablistati starim sjajem

$
0
0

Galerija likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića nalazi se u zapuštenom objektu kojem uskoro sledi opsežna sanacija.

Nakon adaptiranja Galerije Matice Srpske i sređivanja Spomen zbirke Pavla Beljanskog, došao je red i da Galerija likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića, koja čini jednu celinu od tri muzeja na Trgu galerija, zasija starim sjajem. Paralelno sa izmeštanjem parkinga i uređenjem ovog trga, kao deo priprema za Novi Sad 2021, bilo je neophodno ali i logično da se objekat nekadašnje najlepše novosadske vile dostojno uklopi u tu celinu.

Našom posetom galeriji uvideli smo da objekat zaista žudi za renoviranjem. To je opšti utisak kad se uđe u galeriju, a kada se malo bolje zagleda, primeti se da je potrebno menjati i funkcionalnost ali i ceo enterijer: podove, zidove, plafon i osvetljenje. Nameštaj, tepisi, i oprema su takođe u lošem stanju. Kako za naš portal kaže direktor galerije Mileta Poštić, “potrebno nam je da i sami sebe ozbiljnije shvatimo i dobijemo veću volju za rad, a i da posetioci dobiju više volje da nas posećuju i da žele s nama da sarađuju.”

Mileta Poštić, direktor Galerije likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića

Jedan od uzora nam je muzej Gaite Lyrique u Parizu koji je sav digitalizovan.

Tokom proteklih dekada objekat je pretrpeo par manjih rekonstrukcija koje su pomogle da on budu trenutno bude konstruktivno u relativno dobrom sanju. Kako kaže Nikola Martinović, arhitekta iz arhitektonskog studia N-MARTIN koji radi projekat sanacije galerije “nema kritičnih mesta koje bi zahtevale hitnu sanaciju, kao na primer aktivni prodori vlage u suterenu. Međutim, svi elementi enterijera kao i tehnika su stari i primetni su znaci dotrajalosti što ih čini veoma nefunkcionalnim.”

Pošto je u pitanju jedna od najlepših kuća u Novom Sadu, sanacija je u potpunosti usklađena sa svim kulturno istorijskim propisima koje izdaje Zavod za zaštitu spomenika kulture Novog Sada. “Mi imamo tesnu saradnju sa stručnjacima iz Zavoda koji prate i usklađuju svaku promenu koja će se eventualno desiti.”, kaže Martinović za naš portal.

Galerijski prostor biće drugačije organizovan

Nova komunikacija za posetioce

Objektu prvenstveno treba osveženje i modernizacija kako u funkcionalnom tako i u estetskom smislu. Kako kaže arhitekta: “Važan zadatak bio je da objekat učinimo dostupnijim ljudima, funkcionalniji za različite vidove događaja i izlaganja moderne umetnosti kao i stalne postavke.”. Od arhitekte saznajemo da su funkcionalna organizacija i kretanje posetilaca kroz sam objekat bili prioriteti. Kroz analizu i elaborat postojećeg stanja uvideli su da je osnovni problem, pored dotrajalosti tehničkih rešenja, funkcionalnost. Novo rešenje podrazumeva uspostavljanje nove komunikacije za posetioce pa će, između ostalog, kompletna uprava galerije s prizemlja biti izmeštena, a ti prostori biće pretvoreni u nove galerijske celine.

Projektom sanacije obuhvaćeni su i sanacija i osvetljenje fasade, rekonstrukcija unutrašnjih prostora, sanacija i sređivanje dvorišta, sanacija krova, pristup objektu osoba sa posebnim potrebama, modernizacija tehničkih rešenja, rasveta i tako dalje.

Sanacijom galerije predviđena je i zamena stolarije
Stepenište je takođe predmet sanacije

Interaktivni muzej

Modernizacija objekta omogućiće i savremeniji i interaktivniji prikaz umetničkih dela. Kako kaže direktor galerije: “Jedan od uzora nam je muzej Gaite Lyrique u Parizu koji je sav digitalizovan. A i ja lično dolazim iz oblasti novih digitalnih likovnih medija pa bih voleo da implementiram takav vid interakcije u muzeju.”

U razgovoru s arhitektom saznajemo da je projektom predviđena modernizacija audio-vizuelnog sistema kao i uvođenje nekih od aktuelno najsavremenijih tehničkih rešenja za potrebe prezentacije i izlaganja savremene umetnosti. Takođe, velika pažnja posvećena je osvetljenju kao i uštedi energije.

Direktor galerije i arhitekta Nikola Martinović

To će biti jedno od najlepših dvorišta u Novom Sadu što svakako zaslužuje jedna od najlepših vila u Novom Sadu.

Poznato je da svetski muzeji imaju dodatne prihode od suvenirnica i kafića, pa i nadležni u Galeriji likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića slično razmišljaju. “Suvenirnica svakako, tome ćemo posvetiti naročitu paznju, a što se tiče kafića tu su pravno finansijske regulative malo kompleksnije pa to ostavljamo kao dopunski projekat za kasnije.”, kaže Mileta Poštić.

Martinović dodaje da je po našim zakonima uređeno funkcionisanje proširenog sadržaja u ustanovama kulture ali da nije baš fleksibilno i ne pruža velike mogućnosti. “Uvereni smo da će nadležni imati razumevanja za ovakav vid funkcionisanja savremenih kulturnih umetničkih prostora.”

Fasada će sasijati zahvaljujući novoj rasveti

Nov život dvorišta

U našem obilasku galerije nismo mogli a da ne primetimo dvorište koje izgleda impresivno ali neiskorišćeno i u velikoj meri devastirano. Od direktora saznajemo da je plan da dvorište, pored novog drveća, dobije i novi multifunkcionalni karakter kao i da bude otvoreno za sve. Praviće se letnji programi što zahteva obilno uređenje bašte, bine, mobilijara, zelenila, osvetljenja i popločavanja. “To će biti jedno od najlepših dvorišta u Novom Sadu što svakako zaslužuje jedna od najlepših vila u Novom Sadu”, kaže arhitekta Nikola Martinović.

Dvorište će dobiti multifunkcionalni karakter i biće otvoreno za sve

Cena i rok

Procena vrednosti svih građevinskih radova je oko 30, a zajedno sa opremom i infrastrukturom oko 35 miliona dinara. “Ubedljivo najveći deo bi trebao da se realizuje iz budžeta pokrajinske vlade preko Ministarstva kulture čiji smo mi indirektni korisnici, a manji deo iz drugih struktura vlasti grada i republike i domaćih i stranih sponzora.”, kaže Poštić za naš portal.

Radovi bi trebali da budu gotovi do početka 2021. godine kada će Novi Sad biti Evropska prestonica kulture. “Mi bismo voleli da do tada zasijamo u punom sjaju ali nemamo ništa protiv i trudićemo se da to bude i ranije i da se do 2021. već uhodamo u novom ambijentu.”, zaključuje Mileta Poštić, direktor galerije.

Sadašnje stanje galerije

Želimir Žilnik i nove izložbe

Tokom sanacije objekta, umetnička dela će se moći videti na drugim lokacijama. “Već su nam ponudili Master Centar na Sajmištu da koristimo za događanja dok je objekat u fazi adaptacije, a imamo i partnerske firme sa kojima imamo redovnu razmenu i saradnju”, kaže sagovornik za naš portal.
Pošto će se radovi odvijati verovatno etapno, nije isključeno da delovi muzeja budu i otvoreni.

Izložba Želimira Žilnika od 14. decembra 2017.

Galerija likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića u Novom Sadu tokom planiranja sanacije objekta vredno radi i na svom osnovom zadatku – organizaciji izložbi. Izložba Želimira Žilnika sa retrospektivom filmova biće otvorena 14. decembra, sledeće godine su u pripremi tematske izložbe, reakcije na naše umetnike Igora Antića, a u pripremi su takođe i stalne postavke naših autora. “Ima još dosta atraktivnih dešavanja, ali i pomalo neizvesnih što se datuma tiče zbog priželjkivanog početka radova na adaptaciji zgrade.”, konstatuje Mileta Poštić, direkor galerije.

Foto: Igor Conić – Gradnja.rs

Kad ste već tu…


Rajtova arhitektura kao motiv za akustične panele

$
0
0

Švedski kompanija Offecct je u saradnji s fondacijom Frenka Lojda Rajta kreirao akustične zidne panele koje su zapravo replika pločica s jedne njegove čuvene kuće.

Dizajn akustičnih zidnih obloga inspirisan je dekorativnim pločicama koje je čuveni američki arhitekta koristio pri oblikovanju fasade Ennis House u Los Anđelesu, koja je izgrađena 1924. godine. To je bila najveća kuća iz njegovog opusa Textile Block Houses, koji čine četiri objekta. Ennis predstavlja poslednji model u nizu Offectove kolekcije panela Soundwave koju čine 16 različitih modela.

Rajtov dizajn pločica osim što je lep, ima geometriju koja apsorbuje zvuk.

Svih 16 modela dizajnirali su različiti dizajneri. Prvi model iz kolekcije dizajnirao je helsinški dizajner Teppo Asikainen 1990. godine, piše Dezeen. Najnoviji model akustične ploče biće inspirisan delom Frenka Lojda Rajta, čuvenim američkim arhitektom koji je umro 1959. godine.

„Offecct je kompanija koja je veoma zainteresovana za istoriju arhitekture. Oduvek smo se divili radom Frenka Lojda Rajta pa ova nova saradnja predstavljaju zaista vrhunac razvoja naše kompanije.“, rekao je Kurt Tingdal, izvršni direktor kompanije Offecct.

Originalni motiv sa Rajtove kuće Ennis

Ploče koje smanjuju buku u prostoru

Dizajneri su u potpunosti očuvali izgled Rajtovih pločica koji je samo iz varijante u betonu oblikovan od recikliranog poliestera.

Inače, ploče Ennis namenjene su za unutrašnju upotrebu, a Rajtov dizajn pločica osim što je lep, ima geometriju koja apsorbuje zvuk.

Pogodne su za postavljanje u prostorima gde je potrebno postići dobru akustiku, kao što su, na primer, muzičke sale ili poslovni prostori u kojima će pomoći da snize buku.

Lansiranje ploča Ennis poklapa se sa 150-ogodišnjicom Rajtovog rođenja.

Foto: Offecct

Kad ste već ovde…

Efektna rasveta koja će obeležiti sledeću sezonu

$
0
0

Ukoliko tragate za zanimljivim lusterima i lampama koji će podići estetiku prostora, na pravom ste mestu!

Rasvetna tela odavno više ne služe samo da osvetle prostoriju već su to i instalacije koje krucijalno utiču na jedan enterijer. Izbor rasvete će definisati atmosferu prostora ali i će i ukrasiti zidove i plafone. Zato je važno da se rasveta izabere pravilno i u skladu sa trenvodima. A ovo su trendovi za narednu sezonu!

Lampa kao umetnost na zidu jeste trend koji nas sigurno očekuje u narednoj sezoni. Tako je i čuveni proizvođač Vibia ove godine u svoju proizvodnju uvrstio lampu Pin dizajnera Ichiro Iwasaki. Tačkasti izvori svetla kao špinadle izgledaju vrlo efektno.

Vibia, zidna lampa Pin kao efektan detalj na zidu

Naš favorit je zidna skulptura Starlight proizvođača Karboxx. Ova geometrijska forma od metala, sa zadnje strane osvetljena LED svetlom, sjajan je detalj na bilo kom zidu.

Starlight, Serena Papait dizajnirala je ovu geometrijsku formu koja će ukrasiti ceo zid

Za Flos, japanski dizajner Nendo osmislio je lampe koje su ujedno i police s dekorativnim elementima kao sto su vaze ili činije. Ceo set je upakovan u kutijaste police koje mogu da stoje na komodi ili da se okače na zid… Ipak ovaj model Gaku, iako je prikazan na sajmu nameštaja u Milanu ove godine, nije još ušao u serijsku proizvodnju.

Flos, lampe koje su ujedno i police s dekorativnim elementima

Ukoliko vaše biljke nemaju dovoljno svetla, tu je lampa Chlorophyll koja se zabada u saksiju. Proizvođač Linea Light preporučuje ovaj model koji zove i “sunčeva svetlost u lampi” za male i biljke srednje veličine.

Linea Ligh, Chlorophyll lampa za hranjenje biljaka

Lampa Bellhop T puni se kao telefon, preko USB kabla i može da sija od 6 do 24 časova. Ovo je praktično rešenje za vikendicu ili za romantično veče bez struje.

Barber&Osgerby za Flos, lampa koja se puni preko mikro USB-a

Sledeća lampa može se opisati kao igra svetlosti koja hipnotiše, a potpisuje je Artur Alvarez. Scena se pokreće kada se sijalice zanjihaju, kreirajući zanimljive senke na zidu. Lice počinje da se pomera otkrivajući svaki detalj kao što su oči, obrazi, brada…

Igra senki na zidu sa lampom Artura Alvareza

Kako privući pažnju rasvetom definitivno zna još jedna italijanska kompanija – Contadri.

Zidne lampe Contadri

Metalni luster Leaf inspirisan prirodom, kojeg pravi MM Lampadari, nemoguće je da ne ostane neprimećen. Ovaj model je jedan od najaktuelnijih na svetu!

MM Lampadari, luster Leaf u bakru

Modularna rasveta koja se kombinuje po želji jeste i ovaj model Dropop LED proizvođača Masiero. Veliki izbor boja i dužina omogućava korisniku da po svojim potrebama sam kreira konačan izgled lustera. Telo svetiljke je mekano jer je izvedeno od plastične smole.

Birajte sami konačan izgled svetiljke, Dropop LED, Masiero

Koliko je tehnologija dozvolila igranje s formama svetiljki pokazuje i ovaj model Wire Ring iz Flosa. Prsten  razapet između zategnutog zidnog nosača s ugrađenom LED trakom kreira sjajan efekat na zidu. Nažalost, ovaj model još nije u prodaji iako je prikazan na ovogodišnjem sajmu u Milanu.

Flos, lampa Wire Ring daje sjajan efekat na zidu

Ako želite nešto poptuno neobično, onda je tu Seletti rasveta sa njihovim majmunskim lampama u raznim pozama. Osim našeg pretka, tu su i svetiljke u obliku miševa, slonova

Seletti, i svetiljka i kućni ljubimac

Foto: Gradnja.rs; naslovna fotografija: Gaku, Flos

Kad ste već tu…

Niska cena struje koči primenu energetski efikasnih rešenja u zgradarstvu

$
0
0

Kada se životna sredina uvede u računicu, onda tek dobijamo kompletnu cenu energetske politike, kaže profesor Fiš za naš portal.

Manfred Norbert Fiš je građevinski inženjer, profesor i direktor Instituta za energetski dizajn, solarne tehnologije i upravljanje tehnologijama zgrada Arhitektonskog fakulteta Tehničkog univerziteta u Braunšvajgu. Autor je preko sto naučnih radova i dve knjige iz oblasti obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti. Ujedno je i jedan od članova žirija nacionalnog arhitektonskog konkursa za balkanski eko-centar na Zelenom vencu koji je organizovao Stattwerk a čiji će rezultati biti objavljeni danas, 14. decembra.

Mi smo iskoristili priliku da ga tokom većanja pitamo, za početak, zbog čega su energetski efikasni objekti uopšte bitni za naše okruženje.

Fiš: Zgrade učestvuju u klimatskim promenama s 40 posto, a sličnim udelom učestvuje i transportna industrija. Znači, zgrade i mobilnost zajedno čine najveći faktor koji utiče na klimu pa ako želimo da sačuvamo našu planetu moramo da vidimo kako ćemo smanjiti emisiju ugljen-dioksida. Ukoliko projektujete zgradu koja je više energetski efikasna, samim tim i redukujete emisiju CO2 u atmosferu. Zato su energetski svesni objekti bitni za naše okruženje.

Zgrada na Zelenom vencu uskoro će dobiti zelenu fasadu

Mnogo je lepše sesti pored drveta nego kraj betonske ploče.

Kako je u Nemačkoj i Evropi došlo do proboja izgradnje ovakvih objekata i na koji način se može podstaći njihova izgradnja i u našoj zemlji?

Fiš: Proboj je napravljen tako što je naša vlada postavila jasan cilj, a arhitekte i inženjeri su tu da daju rešenje za postizanje tog cilja. Sa energetski efikasnom zgradarstvom se krenulo pre dosta godina, međutim tek u poslednjih deset godina je došlo da najvećeg napretka i zahvaljujući ekspanziji upotrebe solarne energije. To je postalo veoma atraktivno i izazovno rešenje jer se cena sistema za proizvodnju energije spustila za deset puta. Računica je postala daleko jasnija jer se struja mogla proizvoditi mnogo jeftinije. U Srbiji je ta cena 5 centi za kilovat što je i dalje upola jeftinije nego u struja proizvedena solarnim putem u Nemačkoj. Dugoročno, to nije dobro.

Zašto to nije dobro?

Fiš: U Nemačkoj je period otplate energetski efikasne investicije manji od deset godina jer je cena električne energije dosta visoka. U Srbiji je to verovatno 20 godina jer je električna energija subvencionisana. Teško je biti konkurentan s alternativnim izvorima energije kada je cena struje 5 centi po kilovatu. Kada je cena tako niska, ne morate da radite ništa ali to nije rešenje za budućnost. Slično je sa zemljama kao što su Saudijska Arabija gde je energija takođe veoma jeftina. Međutim, jedna stvar je ekonomija, a druga stvar je kako zaštiti našu životnu okolinu. Kada se planeta uvede u računicu, onda tek dobijamo kompletnu cenu ovakve energetske politike. Bojim se da se cena ne bude prevelika… Jer šta je vreme? Vreme je ono što sada treba da učinimo za ovu našu planetu. Ne treba čekati!

U Srbiji je period otplate energetski efikasnih objekata 20 godina jer je električna energija subvencionisana.

Kako zelene fasade utiču na mikro klimu, a koliko na građane kao korisnike javnog gradskog prostora?

Fiš: Zelene fasade najviše utiču na ljude koji žive u takvim zgradama jer ove biljke unapređuju mikroklimu, smanjuju prašinu i redukuju buku. Neki vole da zatvore prozore i uključe klima-uređaje. Ja pak volim da otvorim prozor i da udahnem svež vazduh. Zelene fasade mogu da poprave kvalitet vazduha smanjujući nivo zagađenja. Takođe, zelene fasade su dobre jer unapređuju estetiku zgrade. Ljudi vole biljke, vole da šetaju šumom. Zato će i bolje reagovati kada umesto betonskog zida vide fasadu prepunu biljaka. Mi smo vrsta koja dolazi iz prirode i zato je prirodno da volimo biljke i dnevno svetlo. Ako imate biljke u sobi ili biljke na fasadi – bliži ste prirodi!

Zelene fasade utiču i na javne prostore. Poznato je da u gradovima imamo zone u kojima je veoma toplo zbog prekomerne upotrebe betona, velikog broja rashladnih uređaja i vozila koji svi zajedno odaju velike količine toplote. U takvim zonama treba što više saditi drveća i biljaka. Ovo će poboljšati kvalitet javnih prostora u kojima će prolaznici hteti da sednu, da se odmore i da popričaju s prijateljima. Mnogo je lepše sesti pored drveta nego kraj betonske ploče.

Koja je sledeća velika stvar u zgradarstvu po pitanju energetske efikasnosti?

Fiš: Zgrada kao elektične centrale! Zgrade će uskoro moći same da prave struju. Solarna energija je prisutna ali se intezivno radi na poboljšanju efikasnosti i snižavanja cene proizvodnje. Međutim, najveći izazvov je skladištenje energije. Tokom dana možete praviti struju jer ima dnevnog svetla. Ali šta se dešava uveče? Zato je potrebno naći održiva rešenja koja će omogućiti korišćenje solarne energije tokom noći. Jedno od rešenje jeste upotreba solarne energije za pravljenje leda koji će se tokom noći koristiti za hlađenje objekata. Isto tako jedno od velikih pitanja jeste i kako solarnu energiju uskladištiti da bi se mogla iskoristiti tokom zime. Ovo su veliki izazovi koji kada se reše mogu čovečanstvu pružiti bolji kvalitet života.

Naslovna fotografija: HOVAL VISION 2013, Univ. Prof. Dr.-Ing. M. Norbert Fisch

Kad ste već ovde…

Pobednička rešenja prvog zelenog solitera u Beogradu

$
0
0

Studio Living Future Green kao i studentski tim kojeg čine Tina Urošević, Stevan Simović i Uroš Marković pobedili su na konkursu za balkanski eko-centar na Zelenom vencu.

Stattwerk d.o.o. proglasio je pobednike dva nacionalna arhitektonska konkusa i njihove ideje za budući balkanski eko-centar na Zelenom vencu. Najbolje među više od 200 učesnika, koji su dali svoje viđenje prvog zelenog, energetski efikasnog solitera u Srbiji, birao je međunarodni žiri, sastavljen od univerzitetskih profesora, arhitekata i stručnjaka za održive izvore energije.

1. nagrada: Living Future Green

U kategoriji diplomiranih arhitekata, 1. nagradu u iznosu od 10.000 evra, osvojio je projekat studija Living Future Green. Među studentskim radovima se najviše istaklo rešenje tima sa Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u sastavu: Tina Urošević, Stevan Simović i Uroš Marković.

Drugo, treće i četvrto plasirana rešenja, prema oceni žirija, jednako su dobro odgovorila na pojedinačne zahteve konkursa, pa je doneta odluka da se dodele tri jednako vredne druge nagrade (po 2.500 evra), a samim tim povećan je i ukupan fond nagrada. Drugo mesto dele studio React, Ured studio i Jelena Milošević sa saradnicima. Novčane nagrade (po 500 evra) dobilo je još šest timova – finalista.

Pobednički tim: Living Future Green

Studentske nagrade

Drugu nagradu osvojili su studenti Dragan Vuković i Stevo Marijanović, a treću Jegor Aleksić i Filip Radaković. Prvonagrađeni studentski rad dobio je novčanu nagradu od 1.500, dok su drugo i treće plasirani nagrađeni sa po 500 evra. Stattwerk je dodelio i dve pohvale za izuzetan trud i pokazanu kreativnost Fedoru Juriću i Mirku Milanoviću.

Stattwerk će, takođe, odabrati i troje studenata koji će imati plaćenu praksu u ovom arhitektonskom birou, pa će samim tim dobiti priliku da rade upravo na projektu prvog zelenog solitera u Srbiji.

1. nagrada u kategoriji studenata: Tina Urošević, Stevan Simović i Uroš Marković

„Ukupan nagradni fond konkursa iznosio je 23.000 evra. Novčane nagrade, kao i sami konkursi, tu su da daju podsticaj ovdašnjim arhitektama i pripadnicima srodnih profesija da razmišljaju i ubuduće o zelenoj, održivoj arhitekturi, i to ne samo kao o trendu, već prevashodno kao o suštinskoj potrebi društva“, dodaju iz Stattwerka.

Konkurs za profesionalce je bio anketnog karaktera, a od učesnika se očekivalo da ponude projekte koji uključuju zelene fasadevertikalne bašte i korišćenje obnovljivih izvora energije, koji mogu obezbediti maksimalnu energetsku efikasnost objekta. Studenti su se bavili dizajnom fasade ovog pionirskog projekta. Pravo učešća imali su svi koji poseduju srpsko državljanstvo ili studiraju, odnosno rade, na teritoriji Republike Srbije.

Nagrađeni studenti

Projekat 2018. godine

Radove učesnika konkursa ocenjivali su: Alfredo Penjafiel, arhitekta, studio „Roomz Architects“ (Nemačka/Španija), predsednik žirija, Manfred Norbert Fiš, profesor i direktor Instituta za energetski dizajn, solarne tehnologije i upravljanje tehnologijama zgrada Arhitektonskog fakulteta Tehničkog univerziteta u Braunšvajgu (Nemačka), Florijan Daner, arhitekta, studio „Danner Yildiz Architekten“ (Nemačka), Harald Maj, dizajner enterijera, studio „Mayonzepte“ (Nemačka), Vladan Đokić, dekan Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Budimir Sudimac, profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Ivana Miškeljin, profesorka Fakulteta tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu, kao i Stattwerk d.o.o. – tim inženjera i kreativaca.

Kreativni tim Stattwerk će uzeti u razmatranje sve dobre ideje predstavljene u konkursnim radovima. Konačni projekat Stattwerk balkanskog eko-centra biće predstavljen početkom 2018. godine.

Foto: Đorđe Bošković; naslovna fotografija: 1. nagrada, Living Future Green

Kad ste već ovde:

Nogare za sečenje drva kao inspiracija za nameštaj od aluminijumskih cevi

$
0
0

Dizajnerski duo iz studija OS & OOS stvorili su fuziju tradicionalnog i modernog dizajna kroz kolekciju nameštaja Tunnel.

Mogu li aluminijumske cevi biti toliko prefinjene da mogu da budu deo enterijera? Izgleda da je to moguće! Inspirisani formom postolja koje se koristi za sečenje drva, holandski dizajnerski duo Oskar Peet i Sophie Mensen iz studija OS & OOS, kreirali su liniju nameštaja od aluminijumskih cevi. Kolekciju koja ima minimalističku, modernu estetiku, čine klupe za sedenje, stolice, stolovi, stalci za odeću i komode. Pogledajte kako to izgleda!

Konstrukcija nogara za sečenje drva je lepa i inteligentna jer ona tako lako ispunjavaju svoj zadatak.

„Obzirom da sam iz Kanade, često sam koristio nogare za sečenje drva za ogrev. Onda sam uvideo da je koliko je konstrukcija tih nogara lepa i inteligentna jer ona tako lako ispunjavaju svoj zadatak. Videli smo vezu između ekstrudiranih aluminijumskih cevi i trupaca, koje smo zatim postavili na nogare, poput onih kod nogara za sečenje drva i tako dobili inspiraciju za celu kolekciju nameštaja.“, rekao je Oskar Peet za Dezeen.

Korišćenje lasera za pravljenje proreza na aluminijumskim cevima, omogućilo je dizajnerima da izbace vezivne elemente, poput vijaka, lepka ili šrafova, i elemente uklapaju žlebovima.

Osim što je lak, aluminijum je ujedno i čvrst materijal, međutim dizajneri su ga izabrali i zbog mogućnosti njegovog recikliranja.

Najveća prednost korišćenja aluminijuma jeste ta što se on mogućnost anodizacije. To je zapravo tehnika koja stvara jak oksidacioni sloj na površini materijala koji može biti i u boji. Tako je svaki komad nameštaja iz kolekcije Tunnel dostupan je u pet različitih boja: šampanj, tamno crvena, roze, crna i prirodna siva boja aluminijuma.

Foto: OS & OOS

Kad ste već ovde…

Od napuštene šećerane do impresivnog planinskog hotela

$
0
0

Industrijski kompleks iz 60-ih, smešten u planinskom predelu kineske oblasti Guangsi, donedavno je bio zvrjao prazan. Sada je pravi turistički biser!

Napuštena arhitektura ima neki poseban čar koja je pravi izazov za sve arhitekte. Upravo nam takav primer stiže iz Kine. Naime, hotelska grupacaija Alila Yangshuo angažovala je Vector Architects za projekat rekonstrukcije i adaptacije starog objekta u nesvakidašnji hotel.

Originalni industrijski kompleks sastojao se od skupa objekata raspoređenih u skladu s potrebama fabrike šećera. Od samog početka projekta, arhitekte su želele da zadrže što više originalni karakter nekadašnje šećerane, tako da su značajan deo objekata rekonstruisali, a dodavali su tek poneke delove kako bi se zaokružio traženi program hotela. Rezultat je fantastičan!

Umesto kopiranja starih tekstura, istu estetiku postigli smo upotrebom savremenih materijala.

Kako bi se uspostavio sklad između postojeće i nove strukture, novoizgrađeni aneksi donekle su imitirali postojeću, strateški spajajući nove delove sa starim, piše Inhabitat.

„Da bismo stvorili osećaj konzistentnosti, umesto da jednostavno kopiramo stare materijale i teksture, trudili smo se da postignemo istu estetiku kroz savremene materijale i metode gradnje, zadržavajući karakter starog dela.“, istakle su arhitekte.

U glavnom objektu smešteni su recepcija hotela, kafe, bar, galerija, biblioteka i višenamenska sala koja je na raspolaganju za organizovanje raznovrsnih svečanosti.

U samom srcu hotela nalazi se ribnjak koji je nastao od prostora koji se nekada koristio za pakovanje šećera.

Raspored i organizacija soba uspostavljeni su tako da one komuniciraju s okolnom prirodom. U centralnom objektu nazvanom Sugar House Retreat nalaze se luksuzne sobe s balkonima koji nude prekrasan pogled na planinski predeo Kine.

Garden Townhouse sadrži apartmane koji gledaju na ribnjak, dok prizemni izlaze na mirnu baštu u kojem preovladavaju bambusi.

Hotel je otvoren za javnost sredinom 2017. godine, a turisti opsedaju ovu brdovitu oblast Guangsi u potrazi za odmorom i relaksacijom u prirodi.

Foto: Alila Yangshuo hotel

Kad ste već ovde…

Evolucija stanovanja u Srbiji u poslednjih 100 godina

$
0
0

Saznajte kada su se uvedeni toaleti za goste ili kada je trpezarija postala sastavni deo dnevnog boravka, u našoj analizi arhitekture srpskih stanova.

S obzirom na to da trenutne društvene okolnosti u kojim se čovek nalazi utiču i na karakter njegove stambene jedinice, znatna je razlika u organizaciji i sadržaju današnjeg stambenog objekta i onog od pre sto godina. Stambena jedinica predstavlja mesto u kojem pojedinac ili čitava porodica obavljaju svoje svakodnevne potrebe i društvene funkcije. Kakve su potrebe, u odnosu na stanovanje, bile nekada a kakve sada predstavićemo kroz rezultate istraživanja prosečnog stambenih objekata u Srbiji u poslednjih sto godina.

Analizirani objekti bili su ili su i dalje deo urbane strukture Šapca. Najstariji primeri su u formi kuće, dok su primeri novijeg datuma, počev od 1958. godine deo stambenih zgrada.

1914: Kujna u svakom ćošku

Stambeni objekat iz 1914. godine, kada je otpočeo i Prvi svetski rat, karakteriše jednostavna forma kako unutrašnjosti tako i spoljašnjosti. Objekat je užom fasadom izložen ulici, dok se njegov sadržaj širio ka unutrašnjosti dvorišta, što je bilo i karakteristično za gradske objekte stambenog tipa iz ovog perioda.

Prostorije se nastavljaju u nizu i postoji više ulaza u kuću iz dvorišta. S obzirom na to da su porodice generacijski živele u istom objektu i da postoji više prostorija naznačenih kao “kujna”, stiče te utisak o mikropodeli objekta na nekoliko stambenih jedinica.

Osim glavnog objekta, koji je masivno zidan, postoji dodatni deo koji se nastavlja na glavni objekat u kom su smešteni još jedna kujna kao i šupa i vešernica. Ukupna površina objekta, zajedno s podrumom, iznosi 120 metara kvadratnih. Na predstavljenom planu postoji podatak da je kuća bila u vlasništvu stolara Milana D. MIlosavljevića iz Šapca.

Dvadesete: Dućani uz ulicu

Nakon završetka Prvog svetskog rata gradovi počinju postepeno da se obnavljaju, što se može videti i na stambenim objektima. U periodu između dva rata arhitektura stambenih objekata Srbije, uzore i ideje sve više pronalazi u zapadnoevropskoj nego u srednjoevropskoj arhitekturi.

Spoljašnjost objekata dobija na plastičnosti fasade i njen izgled predstavlja društveni status i ideološki stav ljudi koji žive u objektu, pa se tako može naslutiti i izgled unutrašnjosti. Sastavni deo objekata postaju i prodajni prostori odnosno dućani, što se može videti i na ovom primeru iz 1923. godine. Veći deo objekta čine dućani, organizovani uz uličnu fasadu, koja je sada duža u odnosu na dvorišnu. Duž zadnje dvorišne fasade organizovani su prostori za život, koje i dalje, kao i na ranijem primeru, čine osnovne prostorije, kujna i sobe. Ovaj deo objekta, namenjen stanovanju znatno je manji u odnosu na prostore namenjene poslovanju, što može ukazivati na prioritet življenja gradskog stanovništva u tom periodu.

Tridesete i četrdesete: Kolektivno stanovanje

Naredni period, do početka Drugog svetskog rata, na polju arhitekture ispunjen je traženjem nacionalnog arhitektonskog izraza. Uticaj moderne je ipak u Srbiji bio silovit pa se u period pre i posle Drugog svetskog rata on veoma uočava i na stambenim objektima. Sveobuhvatni odraz situacije u Srbiji u tom period imao je uticaj na strukturu, morfologiju i dizajn stambenih objekata.

Nešto više od jedne decenije nakon završetka rata, tipologija stambenih objekata u Srbiji se iskristalisala i može se prepoznati tipična stambena jedinica prosečne srpske porodice, koje u sve većoj meri žive u stambenim zgradama, u kojim postoji kolektivno stanovanje.

Pedesete: Fabrički stanovi

U vreme industrijalizacije gradova, kao što je to u Šapcu bio primer sa fabrikom Zorka, fabrike su zidale stambene objekte u kojima su stanove na korišćenje, a kasnije i u vlasništvo, dobijali njeni radnici. Takav slučaj je i sa analiziranom stambenom zgradom iz 1958. godine.

Njeni stanovi su prosečni tipski stanovi tog perioda. U toku proteklih godina postalo je uobičajeno da stanovi imaju kupatila pored kuhinje, koja je često sa ostavom. Dnevne i spavaće sobe su u proseku oko 15 do 16 kvadratnih metara. Ipak, stanari imaju zajedničke prostorije, poput perionice, sušionice i prostorije za skladištenje ogreva.

Šezdesete i sedamdesete

Tokom perioda od narednih deset do petnaest godina nema drastičnih promena u organizaciji i sadržaju stana, osim što se, kao u ovim primerima, javljaju manje prostorije namenjene odlaganju stvari. Kupatila postaju prostranija i stanovi sve češće u svom sastavu imaju i terase.

Kostruktivno, princip izgradnje objekata se menja. U sve većoj meri se prelazi na skeletni sistem gradnje, armirano-betonskim nosećim elementima.

Osamdesete: Gostinski toalet i trpezarija

Osamdesetih godina prošlog veka, prosečne stambene jedinice postaju znatno veće i sadržajno bogatije. Osim osnovnih prostorija, javlja se trpezarija kao zasebna prostorija, a značajnu promenu predstavlja dobijanje gostinskog toaleta, koji postaje prema zakonu obavezan sastavni deo stana određene kvadrature, kao što je to slučaj kod analiziranog stana od 80 metara kvadratnih.

U konstruktivnom smislu, stambeni objekti postaju znatno masivniji jer je veoma čest slučaj da se gotovo svi zidovi izvode od armiranog betona. Spoljašnji zidovi počinu da dobijaju toplotnu izolaciju u vidu stiropora debljine 5 centimetara.

Devedeste: Otvoreni koncept

Na manjim parcelama sve više se mogu videti stambene zgrade, koje sadrže po samo nekoliko stanova. Zgrade sve više imaju kombinovane stanove u smislu sadržaja i kvadrature, što je slučaj i kod ovog posmatranog objekta iz 1995. godine. Objekti se sve više grade od lakših materijala. Izgradnja objekata u potpunosti od betona postaje prošlost i sada su armirano betonski elementi jedino stubovi i grede, a sve manje i međuspratne ploče.

Što se tiče organizacije i sadržaja stanova, primetno je da se i kod većih stanova često gubi gostinski toalet, kao i da trpezarija i kuhinja sve češće bivaju sjedinjeni sa dnevnim boravkom u formi otvorenog koncepta organizacije prostora. Spavaće sobe postaju sve manje, na uštrb veće kvadrature dnevne sobe.

Sadašnjost

Poslednjih nekoliko godina stambeni objekti bivaju projektovani po potpuno novim standardima koji podrazumevaju veću pažnju usmerenu na komfor stanara i njihove funkcionalnije i zdravije životne uslove. Iako većina nas živi u objektima koji u velikoj meri podsećaju na pomenuti objekat iz 1995. godine, nove zgrade sve se više projektuju u skladu s održivim sistemom gradnje, kao i sa sistemima koji omogućavaju pametno funkcionisanje objekta, kao što je to slučaj sa objektom Refleks iz Šapca.

Za sprovođenje analize odabrali smo stan od oko 70 kvadratnih metara. On se sastoji od hodnika, kupatila, dve spavaće sobe i dnevne sobe u okviru koje se nalazi kuhinja odvojena samo šankom i prilaz ostavi. Stan ima i terasu od 6,36 kvadratnih metara, na koju se može izaći iz dnevne sobe. Spavaće sobe i dalje imaju manju kvadraturu, od 9,40 i 12,27 kvadrata, dok dnevni boravak ima 22,56 kvadrata. Kroz godine zadržao se trend spajanja dnevne sobe s kuhinjom i trpezarijom, a ostava ponovo postaje sastavni deo stana. Gostinski toalet kod ovog stana, koji se tretira kao dvoiposobni, ne postoji, dok kod stana od 100 kvadratnih metara, koji je trosoban, postoji i toalet.

Kao dodatne funkcije stana, koje ga čine pametnim, pominju se mogućnost izbora daljinskim upravljanjem osvetljenjem, grejanjem, roletnama. U okviru objekta stanarima su na raspolaganju bazen i spa centar.

Komfor vs Životna okolina

Posmatrajući primere stambenih jedinica u Srbiji kroz poslednjih sto godina, može se reći da su prošli kroz raznovrsne faze, kako konstruktivne, tako i organizaciono-sadržajne. Pohvalno je što se pažnja u određenoj meri obraća na održivost gradnje, ali je upitno dokle će nas dovesti želja za većim komforom. Ipak, imajući u vidu da se površina prosečne stambene jedinice u poslednjih sto godina nije drastično promenila, nadamo se da će se održati određeni sklad između izgrađene i životne okoline

Izvor: Međuopštinski istorijski arhiv Šabac, Refleks

Kad ste već ovde…


Putevi kojima se češće ide

$
0
0

Vožnja bicikla je opuštajuća i fizički korisna aktivnost, ali svako ko se na pedale prođirao bilo kojim od gradova naše zemlje zna da to nije baš uvek slučaj – konstatuje u svojoj novoj kolumni Mladen Borocki.

Retko kada imam priliku da pišem o nečemu u šta sam toliko upućen, i mrzim što je tako… U ovom slučaju, zapravo bih voleo da sam malo manje u materiji i da me se malo manje dotiče – mnogo bih se manje sekirao.

Prošlo je tridesetak godina kako sam prohodao, dvadesetak kako sam naučio da balansiram na biciklu i desetak kako sam ovladao motornim vozilima. Moram, ipak, napomenuti kako sam u poslednje dve i po godine svaki dan (bukvalno svaki) koristio sva tri prevozna sredstva.

O rupama na putevima, ulicama raskomadanim do beskonačnosti i opštem javašluku glavnih infrastrukturnih institucija izlišno je pričati – to svi znamo. Radije bih se osvrnuo na sociološki momenat nas „običnih“ aktera, jer mi smo ti čija bi trebalo da bude poslednja.

Vožnja bicikla načelno je psihički opuštajuća i fizički korisna aktivnost, ali svako ko se na pedale prođirao bilo kojim od gradova naše zemlje blagorodne zna da to nije baš uvek slučaj.

Opsedanje staza

Kako junačka tradicija nalaže, prvo ću udariti na najjačeg protivnika – majke s decom i naše starije sunarodnike.

Evo, priznajem, ne znam… Nije mi jasna ta neraskidiva veza između biciklističkih staza i roditelja s kolicima. Ako mi neko ponudi suvislije objašnjenje od onog po kojem je nemoguća misija detence u kolicima pregurati preko bankine, obećavam da neću više zalajati ni na jednog roditelja koji mi se nađe na putu. A ako je istina da ljudi koji zalaze u zrelije (da ne kažem poslednje) životno doba s godinama postaju sve sličniji maloj deci, onda se i rešenje misterije njihovog porekla na biciklističkim stazama takođe krije tu negde.

Predlažem da se u bajk staze sprovede struja niske voltaže, tek tolike da zaškaklja tabane.

Nedavno su biciklističke staze u mom gradu ofarbane u jarko crvenu ne bi li neoprezne pešake upozorilo i odvratilo od paradiranja. Čini mi se da je željeni efekat izostao i da je hodajuća pučina samo dodatno privučena fluorescentnom bojom. Predlažem, stoga, da se u bajk staze sprovede struja niske voltaže, tek tolike da zaškaklja tabane.

Caka sa crvenim stazama trebalo je da upali i kod motornih vozila, ali oni što „pod uslovom“ skreću desno su posebna fela, toliko slepa oko očiju i nezainteresovana za prilike koje pristižu s njihove desne strane, da ne bi primetili ni Halejevu kometu. Neki bi se vadili na mrtav ugao ili brzinu kretanja bicikliste, no jedan od osnovnih saobraćajnih kanona kaže da se pred pešačkim prelazom ima stati i pažljivo pogledati levo-desno. Verujte mi, računao sam jednom prilikom, jedan od deset mu se povinuje…

Konačan rezultat: Jarko crvena – Ljudska vrsta 0:2

Komunikacija sirenom

Ne bih da ih imenujem, ali malo ko je tako lak na sireni, a nespretan za volanom kao moji sugrađani. Količina buke i nepristojnog ponašanja svake vrste recipročno se povećava s pogoršanjem atmosferskih prilika. Ni u višestruko mnogoljudnijim gradovima, a imao sam sreću da se provozam mnogim, ne događa se ni približno takav armagedon kao kada se srpski radnik, gladan i izrabljen, vraća s posla. Biciklističke staze koje se protežu duž svakog kolovoza služe isljučivo za vožnju bicikla – ne za šetnju i ne za parkiranje. Automobili se, bez izuzetka, zaustavljaju ispred svakog pešačkog prelaza, pa makar i jedna jedina duša čekala da pređe. Sirena se čuje samo kada… Zapravo, nikada u „belom svetu“ nisam čuo civilnu sirenu.

Ma koliko se grčevito trudio da se oduprem tom nepatriotskom zaključku, naposletku se nekako uvek nametne… Mi smo nekulturna i sebična sorta, kojoj je osim sopstvene trke, frke i brige sva druga strana i nebitna.

Iako sam svestan deficita stručnog znanja i paušalnosti svojih stavova, ipak ću, kao svedok (i učesnik) nekoliko krajnje nemilih situacija, dati sebi za pravo da pomenutima dam nekoliko saveta…

Roditelji, nemojte svoje mališane šetati po bajk stazama – ne radite to ni po kolovozu.

Vozači, kako biciklisti tako i oni za volanom, poštujte saobraćajne propise – oni postoje zarad sigurnosti svih nas, a ne da bi njihovim kršenjem sipali u šuplju državnu kasu.

I pešaci, ostavite malko mesta sa (po mogućstvu desne) strane dok se vozate pokretnim stepenicama – većina njih su tako prokleto spore.

Naslovna foto: Tom Fejér on Unsplash

Kad ste već ovde…

Proređena šuma završila na fasadi hotela u Nemačkoj

$
0
0

Specijalnom obradom drveta koje je posečeno na ovom terenu dalo je hotelu posebnu estetiku.

Hotel Seezeitlodge pozicioniran je na idiličnom jezeru Bostalsee u Nemačkoj koji maksimalno koristi sve prednosti lokacije i pritom joj se maksimalno podređuje. Naime, pogled iz hotela pruža se kroz drvenu fasadu koja ovom objektu omogućila da se sjajno uklopi u okolinu.

Ideja arhitektonskog biroa GRAFT bila je da ovom zgradom obogate karakter lokacija pa je zato ona u potpunom skladu s topografijom terena. Hotel povezuje šumu, na zapadnom kraju, s jezerom, na istočnom kraju, kreirajući suptilnu vezu između kopna i vode.

Šuma na zapadnom kraju hotela je proređena kako bi se iz objekta pružao bolji pogled ka jezeru, a to drvo je iskorišćeno za fasadu hotela.

Šuma na zapadnom kraju hotela je proređena kako bi se iz objekta pružao bolji pogled ka jezeru, a to drvo je iskorišćeno za izradu fasadu hotela. Drvo je obrađeno paljenjem i četkanjem zahvaljujući kojem ono ima srebrnasto-crni efekat koji hotelu daje posebnu estetiku. Efekat je dodatno pojačan kada se spusti magla i tada hotel izgleda mistično.

Gost ulazi u hotel kroz gustu hrastovu šumu, a jezero se tek nazire u daljini. U želji da mu se što više približi, gost će nastaviti uz stazu koja vodi prema dva ozelenjena brdašca na kojima je pozicioniran ovaj dvospratni objekat. Lobi hotela smešten je u podnožju ova dva brdašceta i to tako da se iz njega otkriva spektakularan pogled na jezero.

Spa na 2.000 kvadrata

Iz lobija, gost dalje može da nastavi prema restoranu, baru, konferencijskim prostorima ili ka spa centru – glavnoj atrakciji hotela. Oaza za uživanje prostire se na čak 2.000 kvadrata sa raznovrsnim prostorom za spa i wellness, a iz njega se takođe pruža pogled ka jezeru.

Hotel od 12.860 m2 ima 100 soba raspoređenih na dve etaže. Najbolje sobe se nalaze na severnom kraju hotela iz kojih se pruža najlepši pogled ka jezeru.

Grafičke podloge

Foto: Michael Moser, Airteam

Kad ste već ovde…

Projekat HORIS u Sremu za ljubitelje konja

$
0
0

Konjičke rute Srema su projekat koji će razviti turistički potencijal kraja ali i pomoći osobama s funkcionalnim ograničenjima.

Horis – Horse ride in Srem je projekat koji na prvom mestu ima za cilj implementaciju hipoterapije, kao metode lečenja osoba s funkcionalnim ograničenjima, neuromotornim i senzornim disfunkcijama, kao i razvoj turističkih potencijala i rad na očuvanju kulturnog nasleđa u regionu.

Idejno rešenje je uradio projektni biro LIMIS doo iz Rume uz konsultacije sa logopetkinjom i terapeutkinjom Majom Marić Miladinović iz beogradskog Udruženja Potkovica, kao i prema zahtevima investitora.

Pogledajte kako će izgledati HORIS:

Arhitektura objekata je odraz zahteva investitora i pokušaj uklapanja u tradicionalnu arhitektura Srema.

Projekat je nastao kao rezultat zajedničkog rada Opštine Ruma, Opštine Nijemci iz Hrvatske, Konjogojske udruge Vranac iz Donjeg Novog Sela, Srednje poljoprivredno prehrambene škole Stevan Petrović Brile iz Rume i Konjičkog kluba Srem iz Sremske Mitrovice.

Menjaž

Objekti će se nalaziti u Rumi, na parceli površine 22.589 m2. Od objekata u prvoj fazi predviđena je izgradnja zatvorenog manjaža površine 1.012 metara kvadrtanih, štale za konje površine 95 m2 i otvorenog menjaža površine 836 m2. Zatvoreni menjaž je predviđen kao čelična samonoseća hala dimenzija 21,5 x 44m, visine 8.7 metara. Štala za konje je zidani objekat sa iznutra vidljivom krovnom konstrukcijom.

Smirujuće dejstvo prirode

Arhitektura objekata je odraz zahteva investitora i pokušaj uklapanja u tradicionalnu arhitektura Srema. Najveći kvaliteti projekta su prostori između objekata, smirujuće dejstvo prirode i pozicija parcele na periferiji grada.

Raspored objekata na parceli diktiran je logikom korišćenja – najbliže ulazu nalazi se štala za smeštaj konja, a levo, odnosno desno nalaze se otvoreni i zatvoreni manjež. Objekti su povezani pešačkim stazama, dok je između njih predviđen parkovski prostor.

Kad ste već ovde…

U Danskoj otvoren najhumaniji zatvor na svetu

$
0
0

Umesto strogog zatvoreničkog okruženja, u kazneno-popravnoj ustanovi Storstrom stvoriće se kreativna atmosfera za zatvorenike.

Dansko ostrvo Falster postalo je dom najhumanijeg zatvora na svetu ali koji i dalje ima veoma izražene mere bezbednosti. Ipak, ovaj zatvor se razlikuje od svega što ste do sada videli. Naime, arhitektonska firma C.F. Møller koja potpisuje projekat ove ustanove, uspostavio je takvo okruženje koje zatvorenicima pruža kvalitetne životne uslove, a koji često nisu prisutni u kazneno-popravnim ustanovama širom sveta.

Naime, zatvor Storstrom može da primi 250 ljudi i zamišljeno je da unutar njegovih zidina bude uspostavljena mini zajednica u kojoj zatvorenici mogu provesti vreme u okruženju koje je što je više moguće “normalno”, piše Inhabitat.

Svaka ćelija od 13 metara kvadratnih opremljena je frižiderom i televizorom ali i velikim prozorom.

 

Ideja o uspostavljanju ovakvog koncepta razvila se oko plana da se zatvorenici unutar zatvora usmere na život koji su nekada imali, da se ohrabre i podstaknu na vraćanje u normalno društvo.

Zatvor se prostire na površini srazmernoj 18 fudbalskih stadiona. Unutar zatvora postoje raznovrsne opcije za vežbanje, učenje, umetnost i molitve u miru.

 

„Koncentrisali smo sve objekte oko centra koji sadrži raznovrsne aktivnosti. Na primer ovde imamo kuću za obavljanje raznovrsnih hobija, prodavnicu, školu, crkvu i prodajni prostor. Takođe smo se trudili da podstaknemo komunikaciju između zatvorenika i osoblja.“, rekao je arhitekta Mads Mandrup iz firme C.F. Møller.

Prostrane ćelije

Ćelije su takođe projektovane tako da obezbede kvalitetne životne uslove. Prostiru se površini od 13 kvadratnih metara, imaju velike prozore koji obezbeđuju dosta prirodnog svetla, ali su postavljeni pod takvim uglom da pružaju privatnost. Svaka ćelija opremljena je frižiderom i televizorom.

Zatvor je zatvor

Ipak iako je u unutrašnjosti zatvora organizovan veoma prijatan ambijent za život u ovakvim okolnostima, zvaničnici tvrde da je Storstrom ipak tvrđava visoke sigurnosti, sa zidovima visine šest metara i žicom razvučenom oko čitavog kompleksa.

Grafičke podloge

Osnova zatvora

Osnova sportske sale

Foto, rendering: Torben Eskerod via C.F. Møller

Kad ste već ovde…

U Švajcarskoj otvorena najstrmija žičara na svetu

$
0
0

Specijalni oblik kabina omogućava putnicima da stoje uspravno tokom penjanja.

Kompanija ABB napravila je impresivnu žičaru u švajcarskom mestu Švic koja savladava visinu od 110 i dužinu od 750 metara kako bi stigla do sela Stus u kojoj je automobilima zabranjen zaobraćaj.

Zbog velikog nagiba, koji u maksimumu iznosi 48 stepeni, odnosno 110%, bilo je potrebno napraviti specijalne kabine kako bi se putnicima omogućilo ugodno putovanje. Rešenje je stiglo u vidu cilindričnih kabina koje se rotiraju kako žičara počinje da se penje, odnosno, spušta. Ovakva oblik kabina omogućio je putnicima da stoje uspravno tokom penjanja.

Pogledajte kako to izgleda:

 

Putovanje traje samo četiri minuta pa će plašljivi turisti brzo pregurati penjanje.

 

Realizacija žičare Stoos Bahn trajala je čak 14 godina – dve godine više od planiranog – a njena cena iznosila je 52 miliona franaka. Ali, kako kaže predstavnik železnice Ivan Steiner za BBC, završetak projekat učionio je sve “veoma ponosnim”.

Nova žičara neće samo služiti sugrađanima kao i školarcima za lakšu komunikaciju, već će i turistički razviti ovaj živopisni kraj u Alpima.

Ukoliko se turisti boje da uđu u strmu žičaru trebalo bi da znaju da će brzo pregrmeti ovo putovanje jer ono traje samo četiri minuta.

Foto: Urs Flüeler/Keystone

Kad ste već ovde…

Kako je mauzolej dobio svoje ime

$
0
0

Mauzolejima zovemo raskošno ukrašene vladarske grobnice. Međutim, odakle potiče to ime? Za odgovor ćemo se morati vratiti u prošlost… i to u jedno, sada popularno, turističko mesto!

Pričom vas vodimo vam u Bodrum u Turskoj, tadašnjoj maloj Aziji, odnosno do grobnice za kralja (persijskog satrapa) Mauzolusa i njegovu ženu (i sestru) Artemizu koji je izgrađen sredinom 4. veka pre nove ere.

Ovo impresivno zdanje visine 45 metara, koje dominira gradom, nazivamo Mauzolej u Halikarnasu po imenu kralja koji je u njemu sahranjen. Mauzolus je bio poštovalac grčke umetnosti i načina života, pa je za graditelja izabran čuveni grčki vajar Skopas.

Ruševine mauzoleja u Halikarnasu; foto: Benjamin Claverie

Iako monumentalan, što je odlika helenističkog perioda u arhitekturi, ima jednostavnu, potpuno simetričnu formu, s visokim kamenim postamentom, na kome su u gornjoj trećini stubovi, po deset sa svake strane. Završni deo je zarubljena piramida sa kvadrigom (četvoropregom).

Rimljani su uvrstili Mauzolej u Halikarnasu u velika svetska čuda, i zbog svoje monumentalnosti postao je sinonim za mnoge značajne grobnice kroz istoriju. Razrušen je nizom zemljotresa od 12. do 14. veka, kao poslednji spomenik Sedam svetskih čuda.

Kad ste već ovde…

Glavni gradski trg u Madridu “popločan” travom

$
0
0

Travnati krug prečnika 70 metara “nikao” je iz betona nasred trga Mayor. 

Velika travnata površina na glavnom madridskom trgu predstavljala je privremenu instalaciju kao deo projekta Four Seasons. Ovaj deo prirode, implementiran u urbanu gradsku sredinu, bio je otvoren za javnost i građani su bili pozvani da svoje slobodno vreme provedu baš na ovom prostoru i da slobodno sednu na travu, naprave pauzu, pročitaju knjigu i uživaju u ovom urbanom ambijentu iz nove perspektive.

Beton je zamenila trava u čast obeležavanja 400. godina centralnog madridskog trga.

 

Ova naizgled jednostavna, ali u isto vreme veoma impresivna intervencija, bila je delo umetnika SpY, kao deo urbanističkog umetničkog programa Four Seasons koji je pod pokroviteljstvom gradskog veća Madrida u čast četvrtog stoleća postojanja Plaza Mayora, piše ArchDaily.

Trava završila kao đubrivo

Javni pristup zelenoj površini nije bio ograničen vremenski ali ni i prema aktivnostima, tako da su građani mogli da je koriste tokom 24 časa svaki dan.

Nakon svog boravka na gradskom trgu desetine kvadrata prirodne trave isporučene su specijalizovanoj kompaniji za reciklažu, koja je travu pretvorila u prirodno đubrivo.

Foto: Ayuntamiento de Madrid

Kad ste već tu…


Futuristička kuća u zidinama iz 18. veka

$
0
0

Unutar gumene opne napravljeni su zaobljeni zidovi tako da je enterijer dobio tubičnu formu nalik tunelu.

Derutna kamena kuća iz 18. veka poslužila je kao ljuštura za moderan dom u Škotskoj nazvan Ruin Studio. Projekat rekonstrukcije kuće potpisuju Lily Jencks Studio i Nathanael Dorent Architectur, a glavna ideja vodilja bila je da se zadrži originalan šmek objekta uz poštovanje istorijskog nasleđa ruralne Škotske ali da se korisnicima pruži komforan dom u duhu 21. veka. Zato su delovi kamenih zidova zadržani, a nad njima je napravljena nova konstrukcija od gume. Da, od gume!

Futurističke tube služe kao hodnici koji spajaju dnevnu sa spavaćom zonom.

 

Ova neobična kuća zadržala je svoj originalni arhitektonski oblik koji podrazumeva dvovodni krov i kamene zidove. Međutim, umesto drveta kao osnovnog materijala za gradnju u škotskim bespućima, u ovoj rekonstrukciji korišćena je EDPM guma. To je vodonepropusni materijal crne boje koji omogućava brzu gradnju. Ali tu nije kraj iznenađenjima!

Unutar gumene opne napravljeni su zaobljeni zidovi tako da je enterijer dobio tubičnu formu nalik tunelu. Ove amorfne forme dobijene su upotrebom recikliranih polistirenskih blokova sa dobrim termičkim karakteristikama i plastikom ojačanom staklenim vlaknima. Ovi futurističke tube služe kao hodnici koji spajaju dnevnu sa spavaćom zonom.

Tri sloja kuće

“Ova tri sloja reflektuju različite arhitektonske izraze kroz vreme: prirodnu eroziju kamenih zidova, arhetipski kosi krov, i slobodne zakrivljene forme”, kažu arhitekte. “Oni nisu projektovani kao zasebne celine, već kao delovi koji se međusobno prepliću i čine prostor objedinjenim.”

Tri sloja kuće

Prirodno svetlo dolazi kroz velike prozore ali i kroz okno u tubičnom delu kuće čineći enterijer svetlim ali i isto vreme omogućavajući ukućanima da uživaju u lepom škotskom krajoliku. Nameštaj je sveden i minimalistički i uglavnom je napravljen od svetlog drveta. Posebno su interesantne amorfne police u tunelu koje prate krivine zakrivljenih zidova.

Kamen i u enterijeru

Delovi originalnih kamenih zidova zadržani su i u enterijeru kako bi se napravila veza između unutrašnjosti i spoljašnjosti. Oni su uvedeni tek u ponekim delovima kako ne bi previše dominirali prostorom.

 

Foto: Sergio Pirrone

Kad ste već ovde…

Kako izgleda mozaik na kupoli Hrama Svetog Save

$
0
0

Ukupna površina mozaika na centralnoj kupoli iznosi 1.248 kvadratnih metara, a postavljanje ove 40 tona teške kompozicije privodi se kraju.

Pod rukovodstvom akademika Ruske akademije umetnosti Nikolaja Muhina, 70 ruskih i srpskih umetnika urađen je mozaik na glavnoj kupoli Hrama Svetog Save u Beogradu. Mozaik nosi predstavu vaznesenja Hristovog sa anđelima, ispod njih je sa istočne strane lik Presvete Bogorodice sa dva arhangela, a oko njih je 12 apostola koji gledaju prema vaznesenju Hristovom. Mozaikom dominira impozantna figura Isusa Hrista visine 14 metara, gde je samo samo lice dužine preko dva metra, piše Beobuild.

Mozaikom dominira impozantna figura Isusa Hrista visine 14 metara, gde je samo samo lice dužine preko dva metra.

Postavljanjem mozaika na glavnoj kupoli završena je samo prva faza radova. Sledeća faza uveliko je u pripremi i ona obuhvata izradu i ugradnju dodatnih 2.800 kvadrata mozaika u oltarskom delu.

Mozaik od 4 miliona evra

I nakon ove dve faze ostaće još dosta posla do završetka ove spektakularne građevine. Posla ima i na enterijeru i na eksterijeru, gde po završetku unutrašnjost hrama treba da bude pokrivena sa ukupno 15.000 kvadrata mozaika.

Ukupna vrednost ove donacije iznosi 4 miliona evra, a realizovana je preko kompanije NIS Gaspromnjeft i ruske federalne agencije Rossotrudničestvo.

Foto: Beobuild

Kad ste već ovde…

Ovaj stadion mogao je da primi četvrtinu stanovništva Rima

$
0
0

Cirkus Maksimus bio je najveća građevina u drevnom Rimu koja i danas pleni pažnju istoričara umetnosti iako sada na njegovom mestu raste trava.

Mislite da je Marikana u Rio de Žaneiru veliki stadion? A šta kažete za stadion koji može da primi 250.000 gledalaca?! Za priču o ovom primeru Fakta iz Ad Akta, vodimo vas u drevni Rim i to preko 2.500 godina nazad u istoriju.

Cirkus Maksimus je bio veliki rimski hipodrom, trkalište za trke dvokolica (bigama i kvadrigama, to jest, kolica sa dva i sa četiri konja), dužine preko 600 metara, postavljen na dugoj padini brda Palatina i mogao je da primi preko 150.000 gledalaca. Međutim, neki izvori pominju da je, u posebnim prilikama, mogao da primi 250.000 gledalaca, u to vreme četvrtinu rimske populacije, budući da je Rim od 1. do 3. veka imao preko milion stanovnika.

Cirkus Maksimus u kamenu. Foto: Google Maps

Stadion je mogao da primi četvrtinu populacije, budući da je Rim od 1. do 3. veka imao preko milion stanovnika.

 

Početak izgradnje Cirkus Maksimusa datira još iz sredine 6. veka pre nove ere, ali je on stradao u nekoliko požara, da bi svu svoju veličinu dosegao u 1. veku nove ere kada je izgrađen u kamenu sa tri sprata. Prizemlje, namenjeno vladarima, bilo je popločano mermerom što svedoči o sjaju i bogatstvu Rima u drevna vremena.

Circus Maksimus danas. Foto: Vašek Vinklát, Flickr

Sredinom trkališta pružala se spina (kičma), bogato ukrašena stubovima i kipovima. Imperator Oktavijan Avgust dodao je na spinu obelisk visine 25 metara donet iz Egipta i on se danas nalazi u Rimu na Piazzi del Popolo, i to je jedini ostatak nekad grandioznog objekta. Danas je to park i popularna turistička destinacija.

Naslovna fotografija: YouTube

Kad ste već ovde…

Konkurs za rešenje memorijalnog centra u Donjoj Gradini

$
0
0

Međunarodni konkurs za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rešenja Memorijalnog centra u Spomen-području Donja Gradina.

Ministarstvo prosvete i kulture Republike Srpske je na Portalu javnih nabavki BiH, raspisalo Međunarodni konkurs za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rešenja Memorijalnog centra u Spomen-području Donja Gradina. Rok za predaju radova na ovaj konkurs, koji je otvoren svim zainteresovanim fizičkim i pravnim licima, je sreda, 24. januar 2018. godine, do 12 časova.

Prostor Spomen-područja Donja Gradina je jedno od stratišta sistema jasenovačkih logora koji su se prostirali u širem pojasu uz reku Savu. U okviru rešenja memorijalnog centra planira se realizacija sledećih objekata i sadržaja:

  • Prilazni plato (trg)
  • Maketa
  • Muzej, administrativni i obrazovno-istraživački centar sa tehničkim blokom
  • Plato (trg) za komemoracije i manifestacije
  • Verski objekti Srba, Jevreja i Roma
  • Spomenik žrtvama i spomenik nastradaloj deci

Rokovi

Svi konkursni radovi bez obzira da li se šalju lično ili poštom moraju stići na adresu ugovornog organa do 24. januara 2018. godine do 12.00 sati.

Radovi se mogu predati putem pošte ili lično. Radovi koji se predaju lično kod ugovornog organa, predaju se na adresi ugovornog organa: Ministarstvo prosvjete i kulture, Trg Republike Srpske br. 1, kancelarija br. 38, sprat II.

Nagrade

Ukupni nagradni fond iznosi 25.000,00 KM. Ukoliko pristigli radovi odgovaraju propozicijama, odnosno uslovima konkursa i zadovoljavaju programske uslove ugovorni organ može dodeliti nagradu, i izvršiti do dva otkupa radova u neto iznosu, prema sledećoj raspodeli:

  • PRVA NAGRADA u iznosu od 15.000,00 KM
  • Dva otkupa po 5.000,00 KM

Konkursna komisija

1. prof. dr Radivoje Dinulović, dipl.inž.arh. – predsednik konkursne komisije (žirija);
2. prof. Ivan Rašković, dipl.inž.arh. – zamenik predsednika;
3. Episkop mr Jovan Ćulibrk – član;
4. Prof. mr Branko Pavić, akademski slikar – član;
5. prof. Vladimir Lojanica , dipl.inž.arh. – član;
6. doc. dr Dijana Simonović, dipl.inž.arh. – član;
7. doc. dr Goran Latinović, dipl. istoričar – član;
8. prof. dr Dragan Bulatović, istoričar umjetnosti – član; i
9. Marija Vilhelm Dejanović, dipl.inž.pejz.arh. – član.

Više informacija o konkursu pronađite ovde.

Foto naslovna: SAVA NAVIGO

Kad ste već ovde…

Nagrade Ranko Radović 2017. otišle Aleksandri Stupar i Studiju Simović

$
0
0

Svečana dodela Nagrade Ranko Radović održana je 21. decembra 2017. godine kada su dodeljene nagrade u čast našem poznatom arhitekti.

Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije – ULUPUDS kao osnivač, Arhitektonski fakultet u Beogradu, Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu, Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije – IAUS, Zadužbina Ilije Milosavljevića Kolarca, kao suosnivači ustanovili su od 2006. godine Međunarodnu Nagradu Ranko Radović.

Nagrade Ranko Radović 2017. osvojili su po kategorijama:

Nagrada u kategoriji kritičko-teorijskih tekstova o arhitekturi

GRAD: Forme i procesi, van. prof. dr Aleksandra Stupar, dipl.inž.arh.

Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović u kategoriji 1 doneo je odluku da nagradu za kritičko teorijske tekstove o arhitekturi urbanizmu i gradu dodeli dr Aleksandri Stupar, dipl.inž.arh, vanrednom profesoru na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, za knjigu “GRAD: Forme i procesi”, izdavač Orion Art, 2016.

Nagrada u kategoriji realizovano arhitektonsko delo

N1 Housing, Nemanjina ulica, Kragujevac, Studio Simović

Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović u kategoriji 2 doneo je odluku da nagradu za realizovano arhitektonsko delo dodeli Studiju Simović, odgovorno lice: Marija Simović, dipl.inž.arh, autori projekta: Marija Simović, dipl.inž.arh, Petar Simović, dipl.inž.arh., za stambeni objekat N1 Housing, Nemanjina ulica, Kragujevac, Srbija, 2016.

Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović u kategoriji 3 doneo je odluku da u 2017. godini ne dodeli nagradu za televizijske emisije, izložbe, multimedijalne prezentacije.

Izložbe svih radova svih učesnika

Na dan dodele Nagrade Ranko Radović za 2017. godine u holu Zadužbine Ilije M. Kolarca otvorena je izložba na kojoj su prezentovani svi učesnici konkursa. Izložba će trajati do 28. decembra 2017. godine.

Tokom aprila ili maja 2018. godine izložba će biti održana na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.

Foto: Relja Ivanić

Kad ste već ovde…

Viewing all 7398 articles
Browse latest View live